Ljudi, ovo je neprirodno, nedopustiva katastrofa! Ne da nismo dio elite, mi smo postali - San Marino

Dovesti djecu na ovakvu utakmicu bila je velika pogreška. Ovo nije bilo za mlađe od 18 godina. Bojimo se da ne izgube volju za nogometom.

Engleska je svjetski vrh, treća na Mundijalu, njezina momčad vrijedi na tržištu mnogostruko više nego hrvatska, viđali smo itekako i ranije da jake ekipe nadigraju Vatrene, ali u Rijeci smo svjedočili povijesnoj blamaži (0:7). Engleska je pregazila Hrvatsku jače i gore nego Španjolska u Elcheu. Ni najcrnje najave nisu bile niti blizu. Tada smo znali da smo još opijeni slavom iz Rusije, a što je Bilićevu momčad u Rijeci bacilo u nokdaun? Ljudi, ovo je neprirodno. Kao da je netko bacio na njih crnu magiju. Sramota!

Već u prvom poluvremenu Engleska je mogla zabiti osam golova, a ne četiri, Tri lava rastrgali su Bilićeve igrača brzinom, energijom, snagom, svaka je lopta bila njihova, jednostavno daleko višom razinom i frekvencijom igre. Od Vatrenih su napravili zgarište, od Bilićeve ideje da će kombinatorikom dolaziti do šansi rugalicu, naši igrači nisu mogli doći do lopte, a kad bi i uspjeli povezati dva-tri dodavanja nije bilo kome odigrati u dubinu. Hrvatska je prespora defenzivno i ofenzivno da bi se natjecala na takvoj razini, ali u ovoj akciji je i prazna poput probušene gume. Dok su Englezi, i u utorak Španjolci, jurili kao ferrari, naši voze po felgama.

DAMIR KRAJAC Cropix

Jesu Englezi i Španjolci krema, jesu bili favoriti, međutim ovo je potpuna katastrofa, nedopustivo, kao da smo gledali utakmicu seniora i kadeta. Već se u Sevilli vidjelo da nešto jako smrdi...

Jedno je ustvrditi da Hrvatska sada nije dio nogometne elite, ali drugo je biti tako stravično inferioran. Bili smo San Marino. Englezi su kao i Španjolci igrali nabrušeno jer Hrvatska ima ime, ali Hrvatska je danas daleko lošija nego što je bila na Svjetskom prvenstvu. Pa u Dallasu smo s Englezima imali 2:2 na poluvremenu, a u Rijeci 0:4. Gosti su se sami čudili kako im sve lako ide.

Igrači su se utrkivali u pogreškama, svakome bismo mogli objaviti knjigu grijeha, nešto je došlo iz toga da su Englezima mogli staviti soli na rep, ali nije to kompletan odgovor jer igrači velikih klubova i liga nizali su početničke kiksove. Ispreskakali su nas, isprepadali, bolno i vrlo neugodno. Petar Sučić i Martin Baturina zamijenjeni su na poluvremenu, oni bi trebali biti lučonoše, novi asovi, a djelovali su blijedi poput krpe. Spori kao puževi. Petar Musa je možda izgubio mjesto u reprezentaciji, iako su mu kolege u tome svesrdno pomogle, ali kakvi su bili, nitko nije za reprezentaciju. Dominik Livaković je natrpan, a bio je najbolji.

Snovi o četvrtfinalu su propali, buđenje je mučnije nego nakon dvadeset piva, ostaje nam natjecanje za treće mjesto što je i bio primaran cilj, a ostaje nam i još važnija borba – za dostojanstvo!

Hrvatska je i pod Zlatkom Dalićem imala loših utakmica, ali da je ovako igrala ritualno bi ga razapeli na sred Jelačić placa. Slavenu Biliću osmijeh je zamijenio očaj, a za povratak prava na optimizam morat će skočiti u okno i kopati, kopati. I to u pravom smjeru. Ako nije bio siguran sad ima dokaze – ekipi su potrebni zahvati, ali mora se pitati što on radi krivo. Tek je stigao, HNS ga neće smijeniti, no ovo će se pamtiti.

Englezi su blistali punom sjajem, u 53. minuti imali su 5:0, baš su nam htjeli pokazati i naplatiti sve, iživljavali su se, djelovali kao Barcelona, uživali su u debaklu Modrića i društva. Sjajni su, ali toliko sjajni kao što su izgledali kraj pogubljenih Hrvata ipak nisu. Svakako, Kaneu, Bellinghamu, Gordonu, koji je mogao zabiti još tri gola, Saki i svima ostalima, kapa do poda. Ako nekome nije bilo jasno, bjelodano je vidio, koliko je bitno biti brz i eksplozivan, ali i tehnički jak.

Ali još u Americi nije bilo ni približno tako drastično. Što se događa? Što je razloga ovakvom sunovratu?