Kada hrvatski klubovi igraju protiv premierligaša i klubova sličnih ritmova, uvijek treba imati na umu jednu stvar. Razlika između naših i njihovih klubova nije u tehničkoj kvaliteti, barem ne u bitnoj mjeri, nego se ona prioritetno ogleda u intenzitetu igre. Iako se stalno sada poziva na uspjeh Dinama protiv Tottenhama, nije to ključan pokazatelj koliko se može i kako se treba protiv West Hama. Uostalom, Dinamo je bio odličan protiv Spursa u Zagrebu, ali su odnosi bili obrnuti u Londonu.

Moyesov plan

Ono što je bilo ključno u uzvratu, a čime su Modri upisali veliki rezultat, to je upravo pitanje ritma. U Londonu je Tottenham igrao u višoj brzini u odnosu na Dinamo i dominirao je utakmicu. U uzvratu, da li zbog moguće doze opuštenosti, umora ili nečeg trećeg, Spursi nisu bili fizički toliko moćni. Štoviše, Dinamo je nametnuo intenzitet igre koji je njima odgovarao, primirio ritmove Engleza, a onda je u tijeku utakmice bljeskovima lomio ravnotežu Mourinhove formacije te efikasno rješavao prilike...

Kako će se Dinamo snaći protiv WH-a ovisit će najvećim dijelom o tome kako će parirati intenzitetu igre Moyesove momčadi. Potencijalima je WH kvalitetniji. S intenzitetima igre iz Premiershipa Hammersi su naviknuti igrati u visokom ritmu. Na tom planu, bez obzira na manjak iskustva u kontinentalnim natjecanjima, WH neće imati problem. No, na tehničkom planu su stvari drugačije. Kad bi se igralo samo na toj ploči, onda modre šanse za željeni rezultat bitno rastu. Kao što će one biti umanjene ako West Ham nametne premierligaške ritmove. U tom kontekstu logično je da Dinamo intenzitet utakmice pokuša sniziti na svoje standarde (možda nešto više...) i time engleskom suparniku nametne igru gdje prevladava potencijal nadigravanja...

Moyes će, neovisno o imenima, formaciju izvesti u 4-2-3-1. Ona se klasično u ofenzivnom dijelu otvara s dva visoko podignuta beka, jednom šesticom (Souček) koja se priključuje iza tri polušpice (Bowen, Benrahma, Fornals), od kojih je Fornals onaj koji se ubacuje u sredinu (otvara prostor beku) i razigrava, dok se Bowen ušpricava uz Antonija. Igru počinje od posljednje linije uglavnom tehnički dobri Ogbonna, koji upošljava bekove, ili se ide na dijagonale, gdje se iskorištava brzina i tehnička potkovanost Bowena, odnosno, fizička nadmoć i hitrina Antonia.

Dva defenzivna vezna, Rice i Souček vrlo su agresivni, kao i cijela momčad koja po izgubljenoj lopti u napadu odmah traži reposjed. West Ham je zato nezgodan jer ima i “fiziku” ali i tehničku solidnost, prodornost na bokovima i igrače koji onda kroz sredinu iskorištavaju razvučene linije suparnika. Mane West Hama su ako se blokira Fornalsa, jer time gube kreativni dio igre i protočnost akcije, te pad kvalitete igre ako nisu potpuno fokusirani ili fizički na visokoj razini. Tada ostavljaju podosta prostora suparniku.

Kao što je Tottenham dopustio Dinamu u uzvratu i nastradao. Dinamika ove utakmice bit će u sličnim okvirima prevage i to neovisno koliko će Moyes mijenjati igrača iz tzv. prve postave. Tko god igrao, bit će kod Engleza u istom zahtjevu igre...