Ovo je realnost, samo je jedan dinamovac znao parirati Spursima! Modre je možda opet izbacio isti čovjek

Čudo u Londonu nije se dogodilo! Realno, malo je nade Dinamu ostalo za uzvrat. No, znate kako se kaže, nada umire posljednja.

Modri su ove sezone odigrali mnogo dobrih, pravih muških utakmica, niti u ovoj nisu zakazali kad se radi o trudu, borbenosti, htijenju. Samo, ima jedna kvaka u cijeloj priči. Spursi su najkvalitenija momčad protiv koje su igrali, skupa Mourinhova momčad je ipak razina više. To je, zapravo, sva mudrost sraza u Londonu. Mamićeva momčad se vratila u realnost kad se radi o ogledima s onim najjačima. Da bi se protiv takvih momčadi moglo uraditi nešto više, onda se mnoge stvari moraju poklopiti. Jedan pogodak, zrno sreće, ne smiju se dogoditi individualne pogreške.

ALASTAIR GRANT Afp

Svega toga u četvrtak nije bilo, ništa se nije poklopilo, a nažalost, inače u pravilu dobri stoper Theophile, nije imao svoj dan, "brljao" je kod prvog pogotka, kod drugog je katastrofalno pogriješio i priča za Dinamo je bila završena. Taj Theophile zaista nema sreće ili jednostavno puca kad ne treba, izbacio je Dinamo protiv Šahtara, a sad, eto, vjerojatno i protiv Spursa.

Modri su pružili premalo za nogometno čudo, možda su bili i premalo hrabri kad se radi o igri prema naprijed. Kažemo možda, jer tko zna kako bi završilo da su se bitnije otvorili, da su pružili šansu Mourinhovoj momčadi da igra ono što najviše voli, brzu tranziciju igre. Možda bi ispalo još gore nego što je ispalo ovako.

Nakon sjajnih igara u skupini, te izbacivanja Krasnodara, nogometni narod je počeo vjerovati da se može i preko klasnog Tottenhama, vjerovali su to i igrači, trener Zoran Mamić, koji je zaista iznenađujuće i hrabro najavio odlazak po pobjedu u London. No, za tako nešto bila je potrebna mnogo bolja igra, veća inspiracija, te vrhunski igrač kakav je, recimo, Harry Kane.

Imao je dvije prilike, obje je iskoristio, tako to rade majstori, nije čudo da je procijenjen na 120 milijuna eura, što god mi mislili o toj cifri. Ono što je posebno upadalo u oči jest činjenica da su igrači Tottenhama dobivali skoro svaki duel, da su bili dominantni u skok-igri, jedino im je u tom segmetnu parirao danski stoper Lauritsen. No, isto tako valja apostrofirati da Spursi nisu stvorili previše prilika, samo još dvije uz ta dva postignuta pogotka.

Sad bi se, naravno, mogli zapitati što bi bilo da je, recimo, Mislav Oršić na početku utakmice zabio kad je nakon pogreške Spursa krenuo prema Llorisu i onda loše pucao, što bi se dogodilo da je Bruno Petković realizirao priliku u drugom poluvremenu, da je udarac Lauritsena glavom nakon kornera završio u mreži, a ne u bloku... Ali, to bi bilo čisto gatanje.

Održana je "engleska tradicija", Dinamo ne može do lijepih vijesti kad igra u kolijevci nogometa. Ostat će tako zapisano onih 0:0 protiv Leedsa 1967. godine, te isti rezultat na Old Traffordu 1999. godine. Ostalo su sve bili porazi, jučer su engleski klubovi upisali još jednu recku kad je u pitanju Dinamo.

E, sad, ako u Maksimiru zabije pogodak za 1:0, ako... Ma, nećemo dalje, da ne ispadnemo neki neozbiljni optimisti. No, zašto ne sanjati, zar ne?