Očitao je West Ham Dinamu nogometnu lekciju u Maksimiru, rutinski pobijedio (0:2) i prekinuo niz Modrih od 13 utakmica bez poraza u skupinama Europske lige. Dvije pogreške stopera, dva gola gostiju, ali dojam je da bi i bez tih grešaka, s obzirom na odnos snaga na terenu, svaki bod Dinama u ovom dvoboju bio - čudo!
Dinamo je u prvih 45 minuta izgledao kao što često u Maksimiru izgledaju HNL prvoligaši od petog mjesta naniže. U svojih 16 metara, teško spajajući više od dva dodavanja, igrači West Hama bili su brži, jači na svakoj lopti, bilo je to u nekim trenucima teško i gledati. Svi koji su mislili da će West Ham ući 'laganini' i razmišljati o vikendu i Manchester Unitedu, ušli su 'hammersi' vrlo ozbiljno, David Moyes u prvih 11 postavio je dosta svojih prvotimaca. Dinamo nije uspio do poluvremena stvoriti nijednu suvislu šansu, priprijetiti Londončanima. Čuli su se i zvužduci u jednom trenu, nije slučajno.
A opet, sjetili smo se i one utakmice s Tottenhamom. I tada smo na poluvremenu pričali, priznajemo, kako Dinamo nema nikakve šanse, jer su se Spursi doimali domintantnima, bržima, jačima, višima, baš kao i 'hammersi' u ovoj utakmici. Ali je tada na odmoru bilo 0:0, a sad... Sad si je Dinamo sam zabio. Zapravo, zabio mu je Theophile-Catherine, čuveni KTC, najskuplji stoper u povijesti. Eh, da mu je prvi gaf...
Statistika: Sofascore
Međutim, kako je utakmica počela, kako je tekla, bilo je samo pitanje kad će Livaković kapitulirati. Iako smo vidjeli da su njega krivili za taj gol, da je mogao odlučnije istrčati, ipak kritike idu na račun Francuza. Koji se kasnije pokušao iskupiti, došao je pred šesanesterac, pucao i pogodio...Field goal, rekli bi u NFL-u.
No, ako kažemo da je to, uz jedan Oršićev pokušaj s 30 metara bio najbliži Dinamov 'udar' u prvih 45 minuta, onda smo sve rekli. Imali su gosti još jednu veliku priliku, odmah nakon pogotka, dok je Dinamova obrana bila konfuzna, Fredericks je prošao poput prezimenjaka iz Namibije koji je nekoć osvajao medalje na 100 metara, ali i završnica je više bila atletska nego nogometna. Dobro, pretjerujemo, Livaković je sjajno reagirao, nogom je odlično obranio, spriječio potop već u prvom dijelu. Pokušao je jednom i Nikola Vlašić, s 20-ak metara pokraj gola, ono što je u reprezentaciji često zabijao, sad je promašio.
Reagirao je Krznar na odmoru, ostavio na klupi 'nes(p)retnog' Theophilea, ubacio Jurića, Dinamo je istrčao odlučniji, gladniji. Ali, što vrijedi kad je jedna pogreška, Šutalovo krivo dodavanje opet donijelo pogodak gostiju. Na toj razini takve se pogreške ne smiju događati, West Ham nije nižerazdredna družina koja to neće znati kazniti. Za tog Declana Ricea izvijesio je West Ham cijenu od 100 milijuna funti, na što će mnogi reći da je previše. Ali, da je i pola toga, dovoljno je da se našali s Petkovićem, Lauritsenom i Livakovićem i zabije kad je potrebno. Kao da su mu na putu bili čunjevi, a ne respektabilni igrači.
Reagirao je Krznar nakon tog gola, mijenjao beka za beka, Ristovskog za Moharramija, vjerojatno zbog ozljede, jer, koji bi drugi bio razlog za takvu zamjenu!?. Imao je Dinamo tada dvije prilike, dva udarca Ivanušeca. Jedan je od bloka otišao u korner, golman Fabianski već je bio svladan, ali lopta je otišla izvan igrališta. Onda je Ivanušec pucao bez bloka, opet za koji centimetar pokraj gola. Ivanušec je u nastavku podigao razinu igre, ali gol nije zabio. A koliko je Dinamo zaslužio izbaciti Tottenham one lude noći u ožujku, toliko pola godine kasnije nije zaslužio pobijediti West Ham. Nemoćan, ispuhan, bezidejni Dinamo. Bez obzira na očitu snagu londonskih 'eastendera', ovo što je Dinamo prikazao premalo je i za počasni gol.
Naravno, europsko proljeće iz Europske lige (plasman u Konferencijsku ligu je korak nazad) još nije nedostižno, ali Dinamo na startu natjecanja nije pokazao adute s kojima će do tamo doći. Svi su vjerovali da će baš protiv West Hama pokazati svoje najbolje lice, a kad ono - razočaranje. Više igrom nego rezultatom!










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....