Ferran Torres priznaje: ‘Svaki dan gledam gol iz finala koji je Španjolskoj donio svjetsku krunu‘

Najmoćnija nogometna nacija današnjice, aktualni svjetski prvak Španjolska u jeku je priprema početak natjecanja u Ligi nacija. La Roja kako glasi nadimak momčadi koju se u našim krajevima češće naziva Furija, u istoj je skupini s Engleskom, Hrvatskom i Češkom. Prvo će gostovati od Engleza (subota, 26. ovog mjeseca) što je i najveći dvoboj te skupine jer se ipak sastaju zlatni i brončani sa SP 2026. Tri dana nakon Wembleya, u Sevillu im dolaze Vatreni. Potom im slijedi gostovanje u Češkoj (3. listopada), pa potom nova tri dana kasnije dolaze k nama, u Split (6. listopada).

Prije okupljanja izbornik Luis de la Fuente, dosta očekivano, potpisao je novi ugovor temeljem kojeg će ostati za španjolskim kormilom do 2032. godine. Razumljiva odluka kada se samo podsjeti da je pod ovim stručnjakom Španjolska osvojila naslove prvaka svijeta, Europe, ali i Ligu nacija. Da, ima on i zlato s OI, kao i naslove europskih prvaka do 19 i do 21 godine. Međutim, svi ti uspjesi, zlata i pokali de la Fuente drže čvrst na zemlji. Odašilje i takve poruke pa je na okupljanju ponovio.

- "Moji igrači ne smiju živjeti od uspjeha ostvarenog na Svjetskom prvenstvu ove godine".

Smislena poruka, ali nismo baš sigurni da su je svi čuli. Ili razumjeli. Recimo, Ferran Torres. Bivši napadač Barcelone, od ljetos PSG-a, čovjek koji je pogodio za pobjedu nad Argentinom u finalu SP 2026. Čovjek svaki dan gleda taj svoj gol! Sam je to priznao. U TV emisiji "El Hormiguero", vrlo gledanoj u programu španjolske TV postaje Antena 3. Emisija s publikom u studiju koja se emitira uživo, a s poznatim gostima u studiju.

- Svaki dan pogledam taj gol! Trenutak kad sam zabio, pa onda kad je utakmica završila, kad smo slavili i kad su nas fotografirali s peharom. Ali najviše taj trenutak gola. Nisam se ničega sjećao, samo trčanja s dvadesetoricom suigrača i mislima da će me zgnječiti kad me uhvatiti. Zato su se Borja Iglesias i David Raya ponašali kao zaštitari, ha, ha.

Nije se tu zaustavio Ferran. Pričao je o golu i nadalje. Doduše, i voditelj je inzistirao.

- Kad je Lamine imao loptu na desnom krilu i centrirao Porru, krenuo sam naprijed prema kaznenom prostoru. Kad je lopta išla prema meni, vidio sam da sam potpuno sam - nikoga nije bilo oko mene. Udario sam je svom snagom. Da nije bilo finala Svjetskog prvenstva, ta bi mi lopta samo prošla kroz mene. Iniesta je nakon svog gola u finalu SP 2010. za naslov, rekao da je imao osjećaj kao da je sve oko njega nestalo. I ja sam imao isti osjećaj. Na trenutak sam čuo tišinu i samo sam krenuo prema korner-zastavici nakon gola.

Nastavio je i dalje.

- Trenutak kad sam zabio bio je euforičan. Za mene je to bio pogodak za 47 milijuna ljudi. U tom sam golu osjetio svu snagu Španjolske. Zabiti gol na Svjetskom prvenstvu nešto je posebno. To se ni s čim ne može usporediti. Baš kao i kad promašiš - ne smiješ klonuti duhom, ali se ne smiješ ni previše zanijeti. Ovo je sport za 11 igrača plus zamjene. Postizanje golova uvijek stvara ovisnost - zbori američki junak Španjolske, Ferran Torres. Čovjek koji svaki dan gleda svoj gol u finalu Svjetskog prvenstva.

Ne znamo što o tomu misli izbornik de la Fuente, makar opet, čisto ljudski... pa, da bilo tko od nas postigne takav gol, u takvoj utakmici, gledali bi ga svaki sat. Nije da ne shvaćao izbornika, ali bogami itekako razumijemo i sportaša.