Hrvatska piše povijest, velikan poručio: ‘Prestanimo dizati druge, pokrenimo eksploziju broncom‘

Dobro, on je oduvijek personifikacija optimizma. Stoga je i start analize bio uobičajen...

- Ja sam prije Španjolske rekao da ćemo proći u finale... I, realno, to nije bilo daleko - reći će Matija Đulvat, proslavljeni reprezentativac hrvatskog futsala, a danas trener Futsal Dinama. - Argumente imam i oni su se vidjeli: imamo ligu, dva predstavnika u LP, desetke stranaca... Klupski smo se primakli eliti, a to prati i reprezentacija. Istina, odigrali smo al pari sa Španjolcima, ali velim, ja nisam iznenađen, dapače... Prije početka pričalo se da su oni sedmerostruki prvaci Europe, što je istina, ali ovi današnji Španjolci mahom nisu osvojili ništa i njima je ovo bilo prvo veliko polufinale. I to se vidjelo zadnjih pet minuta, kada drhte, boje se pasa, strahuju, ne mogu nas napasti. I to je ključ; OK, nismo uspjeli, možemo pričati što bi bilo da je Sekulić umjesto grede pogodio mrežu, dakle, narativ stvaraju par centimetara, no sukus priče, iz mojeg kuta, vrlo je jasan: moramo prestati precjenjivati druge, a podcjenjivati sebe. I to treba utuviti u glavu. Vjera je ključ, jer kvalitetu definitivno imamo. Iskorak se vidi, a iskreno mislim da nam treba neki rezultat kao “vatrenima” u Rusiji - neka Danska da razbijemo mentalnu barijeru. Doista sam mislio da će Španjolska biti ta.

Ipak, to može biti i Francuska, odnosno treće mjesto, povijesni uspjeh kojeg ganjamo u subotu u Stožicama od 16 sati...

- Apsolutno. Bila bi to ogromna nagrada i prva medalja, koja cijelom futsalu u Hrvatskoj daje izuzetan, onaj ključan vjetar u leđa. To jest onaj penal protiv Danaca 2018. godine, to bi bila medalja koja nas lansira da ljudi progledaju, zapravo shvate snagu i mogućnosti onoga što posjedujemo.

Iako je i to naslonjeno na improvizaciju; naime, Francuzi su futsal uvrstili u dio nacionalnog projekta, što, eto, daje rezultate...

- Istina, imaju strategiju i viziju, ideju ulagati 10 milijuna eura godišnje u sport koji raste, a koji oni vide kao svojevrsni produžetak nogometa, shvaćajući i prihvaćajući rast koji se događa. Mi smo, pak, takav narod, oslanjamo se na improvizaciju, ali opet ću reći, mi kao klubovi, plenum, radimo zajedno, bez klubaških animoziteta, dapače, iako nam je liga kolokvijalno navijačka. Istina, Savez ne daje dovoljan poguranac, ali kreće se naprijed i to se vidi napretkom koji se ostvaruje. U kontekstu Francuza, to je repka koju smo u nekim bivšim vremenima pobjeđivali sa šest-sedam razlike, a temeljem ulaganja ta se razlika minorizirala...

Vratimo se za kraj na subotu i - parket, koji je ipak ključan...

- Uvijek sam optimističan, kažem, očekivao sam da ćemo pobijediti Španjolce i ući u finale, a tako gledam i na utakmicu za broncu. Igrali smo već s njima, bilo je 2-2, pokazali smo i, bitnije, dokazali sami sebi da možemo. Istina, ovo je drukčija utakmica, no osnova je više vjerovati da možemo, pa i moramo. Mentalitet je ključ. A mi u kontekstu zadnjeg SP-a - vjerujemo više i to se vidi. S tim da se nije puno igrača promijenilo. Pristup i mentalna snaga, to je ključ, a za to je zaslužna i liga, jer je svaka tekma stres, igrači su u fokusu, tonusu, drami. Tu smo narasli i to daje plodove. Francuzima se vraća kapetan momčadi, to je dodatno opterećenje za nas, ali, izuzev toga, nemaju širok roster, igraju sa sedam-osam igrača, mislim da su se potrošili i tu je naša šansa. Jest, brzi su, no uvjeren sam da možemo parirati, odigrati pravu utakmicu i doći do povijesnog rezultata - zaključit će Đulvat.