Medalja je oko vrata, a sada slijedi odluka koju iščekuje cijela Hrvatska: ‘Najavio sam odlazak, ali...‘

Marko Kuraja zaslužan je što su i sa samog juga Hrvatske u Ljubljanu stigli brojni navijači. Dubrovčanin im je zahvalio sjajnom predstavom, možda i svojom najboljom na turniru. Strašno je Kuraja mučio Francuze, bio je najbolji kad je to bilo najpotrebnije.

- Slažem se s vama, osjećao sam se jako dobro, ali stavit ćemo to na stranu. Najbitnije je da smo pobijedili, da smo osvojili tu broncu. Vjerovao sam i prije turnira, govorio da možemo napraviti velike stvari, milijun puta ponovio da svih nas 15, 16 može dati ruku i pomoći. Sve su to kvalitetni igrači i prije svega izvrsni momci. Zato mi je iznimno drago što smo uspjeli. Nitko sretniji od nas i sigurno ćemo ovo znati dobro proslaviti - rekao je Kuraja i dodao:

- Bilo je dosta mojih ljudi iz Dubrovnika, otac, sestra, prijatelji... Kad njih vidim na tribinama dvorane u Ljubljani, na utakmici za 3. mjesto u Europi, to je stvarno neopisiv osjećaj. Baš sam bio sretan, uživao sam u ovoj utakmici.

Svi su jednaki, ali jedan je ipak prije svih. Njihov kapetan. Franco Jelovčić je 34-godišnjak koji je imao presudnu ulogu na putu do bronce. Borio se za nju kao klinac još 2012. i nije uspio, no s ovom novom generacijom priča se okrenula. Nije Jelovčić ključan samo zbog svoje igre na parketu, već i zbog savjeta mlađim suigračima, od kojih nijednom broj godina ne počinje znamenkom 3.

Izašao je Jelovčić među zadnjima iz svlačionice, morao je odraditi dopinšku kontrolu. Ne moramo strahovati, veli, neće na njoj pasti...

- Fenomenalno. Teško je opisati riječima ovaj osjećaj, kad na tribinama vidiš obitelj, takvu atmosferu... Neopisivo. Kad smo primili taj gol na kraju. Buraz, odnosno, isprike, naš izbornik Mavrović kazao nam je da se samo svaki od nas koncentrira na svoj šesterac. Tako je i bilo. Na kraju ipak mi sami o svemu odlučujemo i baš sam zadovoljan kako smo pucali te penale. Baš smo bili mirni i ubojiti. Smeta me jedino situacija kod tog petog primljenog gola, kad smo izašli previsoko u presing, trebali smo napraviti prekršaj, odmah ga skršiti i onda primimo iz kontre. Ali to je samo jedna, sada već i nebitna sitnica, sve ostalo bilo je sjajno. Momci su stvarno vrhunski - analizirao je Jelovčić.

Igrao je tijekom duge i uspješne karijere s brojnim majstorima parketa, ali Jelovčić naglašava:

- Ponavljam već dugo, izbornik ima takav privilegij da koga god stavi u igru, neće pogriješiti, svi odgovore na najbolji mogući način. Eto, recimo, Jakov Hrstić. Mislim da je prosjedio dvije utakmice na klupi, ali uvijek je bio tu uz ekipu, uvijek nasmiješen koliko god mu teško bilo. I onda u borbi za broncu odigra fenomenalno. Primjer je kako se treba ponašati igrač koji ne igra puno i sve mu se to na kraju i vratilo.

Najavio je prije početka Europskog prvenstva svoj oproštaj od reprezentacije. No Jelovčić još može pomoći ovoj generaciji u stanju u kakvom je sada, a Svjetsko prvenstvo je za samo dvije godine. Od izbornika preko suigrača, nema tko ga ne nagovara da ostane. Ukrcat ćemo se i mi medijski na taj brod, jer Jelovčićeva odluka više nije tako čvrsta...

- Rekao sam momcima da ću malo razmisliti, jer me sve ovo iznenadilo, nisam očekivao da će me tako pritisnuti. Ovo bi sada bio izlazak baš na velika vrata, zato stvarno moram dobro razmisliti - zaključio je Jelovčić.