U subotu nas u Ljubljani čeka repriza Amsterdama iz 2022. Ponovno će u finalu Europskog prvenstva u futsalu igrati Španjolska i Portugal. Nedodirljivi dvojac na vrhu Europe, posebno otkako nema Rusije s opasnim Brazilcima, potvrdio je da mu nitko i dalje nije ravan. Susjedi s Pirenejskog poluotoka igrat će za zlato koje brane Portugalci, a Španjolci ga čekaju deset godina, dok će broncu osvojiti reprezentacija koja to nikad nije napravila. Hrvatska ili Francuska će u dvoboju za 3. mjesto, koje 7. veljače počinje u 16 sati, postati deveta država koja se okitila medaljom s Eura.
Francuska je povela protiv Portugala u utakmici pod ravnanjem hrvatskog suca Nikole Jelića, ali potom primila četiri gola. Prije toga u Stožicama je bio pravi urnebes koji će se pamtiti. Kad je na početku dvoboja s tribina zagrmjelo "Zovi, samo zovi", dečki na točionicima piva unezvijereno su gledali oko sebe i pitali se "Što je sad ovo?". Barem nam tako kažu naši doušnici...
Bila je srijeda, utakmica je počela u 17 sati, ali više od 3000 hrvatskih navijača došlo je podržati momčad koju vodi izbornik Marinko Mavrović u borbi sa suparnicima iz svemira. No uz tu strašnu podršku s tribina te strašnu dozu želje i discipline, Hrvatska je te svemirce pretvorila u obične ljude. Španjolska je reprezentacija posebne klase, no kad je, nakon vodstva od 2:0, primila gol, a Hrvati poletjeli prema njezinim vratima po novi, društvo koje vodi doktor futsala Jesús Velasco izgledalo je preplašeno kao rijetko kad. Izvukli su se za koji centimetar, tko zna kako bi bilo da je šut iz prekida Antonija Sekulića otišao samo malo niže i umjesto u gredi završio u mreži. Išlo bi se vjerojatno u produžetke, a tamo, tko zna...
- Očekivano je bilo da će Španjolci dominirati, ali možda smo ih malo i previše respektirali na početku. Imaju nekoliko individualaca koje ne možeš ni pritisnuti, no kad su u igri ovi drugi, s njima se može. To smo i pokazali u nastavku, šteta što udarac Sekulića nije završio u golu. Imali smo dosta šansi, možda i više nego što sam očekivao, no nismo zabijali, a protiv ovakve ekipe moraš zabiti svaku šansu da bi uspio - kaže David Mataja.
Nije u svlačionici bilo puno plakanja nakon poraza?
- Nije, nije. Zadovoljni smo svojom igrom, a kad je tako, nemaš za čime žaliti. Okrećemo se suboti, od završetka utakmice sa Španjolskom krenula je priprema za naš zadnji dvoboj. Nema plakanja, želimo osvojiti tu broncu i ostvariti povijesni rezultat za Hrvatsku. Tko god nam dođe, mi ćemo biti spremni. Došla mi je cijela obitelj, iz Pule, Rijeke, Gorskog kotara, i hvala im što su došli, kao i ostalim navijačima. Vjerujem da će ih u subotu biti još više, neradni je dan. Pozivam ih sve da dođu i da zajedno dođemo do tog uspjeha.
Mataji je nakon utakmice sa Španjolcima bilo nebitno s kim će igrati za 3. mjesto, a on i suigrači sigurno nisu nezadovoljni što će im suparnik biti Francuska. Iako je Hrvatska nikad nije dobila u službenim natjecateljskim utakmicama, sigurno je bolji izbor od Portugala. A da se s njima može, vidjeli smo u prvom kolu u skupini ovog natjecanja, kad je Hrvatska - Francuska završilo 2:2.
- Drago mi je što smo ispunili naše obećanje i krvavih koljena napustili teren. Kažete da smo imali još tri minute da bismo izjednačili? Ne slažem se, trebalo nam je i manje. Utakmica je bila stvarno vrhunska, a dva trenutka nepažnje koštala su nas dva primljena gola. No nismo gubili glave, nastavili stiskati i čak u jednom periodu imali i inicijativu u igri. Žal ostaje, ali nikome ne mogu apsolutno ništa zamjeriti. Ne daj Bože rata, ali da do njega dođe, ja bih poveo ovu ekipu i vjerujem da bismo pokorili cijeli svijet - pričao je raspoloženi vratar Ante Piplica sa zaključkom:
- Ova utakmica treba biti nit vodilja svima nama jer vidjeli smo da možemo. Volio bih da se u idućih deset godina situacija promijeni i da ovakav poraz za nas bude kiks, a ne veliki doživljaj kao što je bio sada. Igrali smo kod kuće, ovo je bila domaća atmosfera i ljudima iskreno hvala na tome. Teško je reći da nismo utučeni, ali vjerujem da će ova momčad tek u subotu pokazati ono najbolje što ima. Mi u to vjerujemo, a ta vjera i zajedništvo i doveli su nas dovde. Idemo tog posljednjeg dana natjecanja nagraditi prvenstveno sebe, a onda i naš prekrasni narod koji će se ponovno zaputiti u Ljubljanu.
Piplica je imao 17 obrana, a Hrvatska je poentirala iz udarca koji nije išao u okvir vrata. Lukavi Kristian Čekol pogodio je tri i pol minute prije kraja Rivillosa, koji je zabio autogol.
- Teško, baš je teško igrati protiv njih, ali nismo pokleknuli, igrali smo svoju igru. Imali smo svoje šanse, nije Španjolcima bilo svejedno. Na kraju ta greda, nažalost, nije ušlo, malo više sreće u završnici odvelo bi nas do drame. Imali smo pet faulova i to bi bio veliki problem da smo ušli u produžetke, no fizički smo bili spremni, ne bismo bili umorni da smo ih izborili.
Nećete biti umorni ni u subotu kad krenete po tu medalju?
- Ja se nadam da nećemo. Vjerujem da ćemo biti spremni, nabrijani i da ćemo napokon uzeti i tu medalju. Igrali smo u domaćoj atmosferi, nadam se da će se to ponoviti i u subotu. Puno bi nam značilo da nas ponovno podrže, s navijačima je sve lakše. Daju ti vjetar u leđa, daju ti dodatni motiv.
Kapetan Franco Jelovčić ponosan je na svoje dečke.
- Osjećali smo od starta da možemo s njima, vjerojatno su i oni bili opterećeni velikim ulogom. Šteta, ostaje žal, jer imali smo mi svoje šanse, koje protiv Španjolaca jednostavno moraš iskoristiti da bi uspio. Pali smo malo krajem prvog dijela, primili i taj drugi gol, ali smo zato drugo poluvrijeme odigrali na iznimno visokoj razini.
Da, pomislili smo nakon 2:0 za Španjolsku da bi Hrvatska mogla doživjeti potop, krenuti bezglavo, a prepredeni suparnici puniti mrežu iz kontri. Dogodilo se upravo suprotno.
- Ova ekipa ima baš dobar mentalitet. Teško nam je, ali podržavamo jedni druge i vjerujemo i dalje. Momci su fantastični i jako sam ponosan na njih. Odigrali su vrhunsku utakmicu protiv dominantne Španjolske. Šteta zbog te grede Sekulića za produžetke. Imam osjećaj da da je on zabio, sigurno bismo zabili treći, makar i rukom.
Prva šansa za medalju nije iskorištena, druga je u subotu.
- Pričali smo u svlačionici da moramo ostati mirni. Miks je osjećaja, znaš da si odigrao odličnu utakmicu protiv snažnog suparnika, ali, s druge strane, nisi sretan jer nisi pobijedio. No to više nije važno. U subotu je naše finale, osvojimo li broncu, bit ćemo i više nego presretni. Navijači su bili fantastični, vukli su nas, dali smo zbog njih još sigurno 20-30 posto više. Igrali smo kod kuće i vjerujem da će na dvoboj za 3. mjesto naši navijači doći u još većem broju.
Antonio Sekulić bio je najspominjanije ime nakon završetka polufinala. Opalio je potkraj dvoboja za izjednačenje, Didac Plana bio je svladan, ali Fortuna je Sekuliću i Hrvatskoj okrenula leđa. Projektil je završio u gredi i Španjolska se izvukla...
- Nažalost, tako se dogodilo. Odigrali smo jednu ozbiljnu utakmicu. Svi smo vjerovali da možemo, zato je i bilo tako. Nažalost, ti centimetri na kraju su nas dijelili od izjednačenja, ali stvarno moram reći da sam ponosan na ovu momčad, stožer, cijelu našu cjelinu, od prvog do zadnjeg čovjeka. Zahvalio bih navijačima koji su bili prekrasni. Bilo je dosta i mojih, potegnuli su sa sela, iz mojeg Oriovca, koji nije baš blizu. Svaka čast svima, samo Hrvati mogu napraviti ovakvu atmosferu.
Recept za uspjeh u subotu je jasan. Igrači moraju ponoviti igru, a navijači podršku iz dvoboja sa Španjolskom, i uspjeh protiv Francuske ne bi smio izostati. Vrijeme je i da Sekulić zabije svoj prvi gol na ovom turniru...
- Stvarno se nadam da hoću, ali dao bih sve golove koje sam zabio u svom životu samo da osvojimo tu broncu. Nadamo se da će ponovno doći dosta ljudi i mi im nećemo ostati dužni. Bacat ćemo se ponovno na glavu za broncu jer mi smo po medalju i došli - zaključio je Sekulić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....