Franco Jelovčić u dresu hrvatske reprezentacije u futsalu igra svoje šesto veliko natjecanje, po svemu sudeći i posljednje. Na Europskom prvenstvu 2012., kojem je Hrvatska bila domaćin i na kojem je dosad jedini put stigla do polufinala, bio je 20-godišnji prvotimac, mlada nada kojoj se predviđala velika karijera. Najave nisu pale u vodu, 14 godina kasnije Jelovčić je opet u polufinalu, ovoga puta svoju je momčad do njega doveo kao kapetan.
Hrvatska je put počela u Rigi, gdje je odradila skupinu, potom je u Kaunasu uspješno odradila posao u četvrtfinalu protiv Armenije, nakon čega se preselila u treću državu. Glavni grad Slovenije u srijedu je domaćin polufinala u kojem igraju Hrvatska - Španjolska (17 sati) te Francuska - Portugal (20.30), a u subotu utakmici za 3. mjesto (16.30) i finalu (19).
- Nakon hladnoće na Baltiku, u Ljubljani nam je kao na ljetovanju. Godi toplina, kako ne. Što smo dulje zajedno, a sada je to eto već tri tjedna, nama je bolje. Sve je stvarno super - kaže 34-godišnji Jelovčić, jedini iz kadra Marinka Mavrovića iz kategorije 30+.
Nema više igrača iz njegove generacije, otišli su u reprezentativnu mirovinu. Kako mu je s nekim novim klincima?
- Uživam. Momci se ponašaju vrhunski, puni su poštovanja, baš guštam s njima. Nije to floskula, stvarno je tako. Fokus i voljni moment su im na maksimumu, žive za ovo. I, ono što je najbitnije, na parketu smo kao jedno. Javljaju se i bivši suigrači, kako ne, svi redom, Tihomir Novak, Dario Marinović, Jakov Grcić, Marin Stojkić, Vedran Matošević... Ma svi se javljaju i svima je jako drago zbog našeg uspjeha. Toliko su dali reprezentaciji da i oni osjećaju isto što i mi, ponosni su i sretni. Cijela naša hrvatska malonogometna obitelj slavi - objašnjava Jelovčić te u analizi prošlost-sadašnjost naglašava:
- Što se tiče driblinga i nekih stvari ugodnih oku običnom promatraču, sigurno smo igrali ljepše, ali ova je generacija trkački definitivno bolja. I raznovrsnija je, što smatram najvećom snagom ove momčadi. U bilo kojem trenutku može iskočiti bilo koji igrač. U jednoj utakmici najbolji mogu biti Antonio Sekulić i Luka Perić, u drugoj Josip Jurlina, trećoj Vitor Lima... To je naša snaga. Nemamo danas igrača klase Marinovića, koji je godinama igrao u Španjolskoj, ali imamo širinu kakvu nismo imali.
Petnaest godina je prošlo od Jelovčićeva debija za reprezentaciju. Uspješna je bila zima na parketu za njega, osvojio je s CB Downtown Kutiju šibica, sada s Hrvatskom briljira na Euru. No najavio je, kad završi Euro, završit će i njegova era u najdražem dresu. Šteta, uvjerili smo se da još može, itekako može...
- Da, mogu još pomoći, ali mislim da je idealan trenutak za oproštaj. I da se pojavim na sljedećem okupljanju, sljedeće nešto ozbiljno, a to je Svjetsko prvenstvo, igra se tek 2028. A kad u nešto kreneš, red je to odraditi do kraja. Tako sam si rekao i na početku ovog ciklusa. Došli su novi momci, nova generacija, i red je da oni između sebe pronađu novog kapetana i vođu. Puno sam prošao, odigrao pet europskih i jedno svjetsko prvenstvo, puno dao reprezentaciji, puno ona meni, osjećam da je sad pravo vrijeme da se oprostim.
Još nije priča gotova, pred kapetanom su dva dvoboja do kraja 13. Eura u futsalu.
- Na startu protiv Francuske osjetio sam da smo na dobrom putu. Ne samo zbog rezultata nego zbog činjenice da smo ostali mirni i vjerovali u sebe i našu igru čak i kad smo gubili. Stalno smo se osjećali sigurni u sebe, na treninzima, sastancima, videoanalizama... Osjećali smo da dobro igramo i znali da će golovi doći i kad nam nije po tom pitanju išlo. Mirnoća i vjera nisu nas napuštale. Obrana, iz koje sve kreće, bila je jako dobra, predvođena vratarom Antom Piplicom, u napadu puno igrača daje svoj obol i nepredvidivi smo.
Jedna pobjeda u dvije utakmice Hrvatsku dijeli od najvećeg rezultata u povijesti velikih natjecanja u futsalu. Vjerujete li da možete?
- Naravno da vjerujemo. Kad ide, onda ide, granice ne postoje. Gledali smo našeg polufinalnog suparnika Španjolsku u skupini, gledali smo je i protiv Italije u četvrtfinalu, i igraju fantastično. Jasno je da će to biti teška utakmica, ali moramo probati iskoristiti trenutak u kojem se nalazimo. Rekao sam momcima, 14 godina je prošlo od posljednjeg polufinala čiji sam bio dio, a za 14 godina vjerojatno nikoga iz sadašnje generacije više neće biti u reprezentaciji. Šansa je tu i šansa je sada. Armenija nam je otvorila vrata polufinala pobjedom protiv Ukrajine, s kojom bi sigurno bilo teže. Idemo to probati iskoristiti, moramo se fokusirati maksimalno na posljednje dvije utakmice. Moramo se isključiti, ne upasti u euforiju. Počeli su upiti za ulaznice, svi nas sada dolaze gledati i sve je to super, ali od toga se moramo izolirati. Jedna utakmica nas dijeli do medalje i to je jedino bitno.
Prva je sa Španjolskom, s kojom se zadnjih godina nismo često susretali. Protiv sedmerostrukog europskog i dvostrukog svjetskog prvaka, u Jelovčićevoj eri Hrvatska je igrala samo dvaput. U ožujku 2013. Španjolci su kod kuće u kvalifikacijama za Euro slavili s čak 10:0, što je najteži poraz reprezentacije u povijesti, ali je onda na tom Euru 2014. u skupini bilo 3:3.
- Španjolska je crème de la crème futsala. Kakav je to intenzitet, presing na loptu, skladnost u igri... Sve to polazi od njihove lige, jer svaki vikend igraju baš brutalne utakmice i samo rastu. Ali, dobro, sigurno je da i oni nas poštuju, a igra se polufinale, jedna utakmica, bit će oprezniji. Smatram da ćemo mi i protiv njih imati šanse. Oni mogu izgubiti puno više nego mi i s psihičke strane veći je uteg na njima. Vrhunski su, favoriti su za zlato, a mi moramo biti maksimalni za uspjeh. I nadati se njihovom lošem, a našem dobrom danu, kao što je to bilo na Euru prije 12 godina kad smo remizirali. Može se, naravno da se može. Bit će teško, ali mislim da su se u sportu događala i veća iznenađenja od naše pobjede protiv Španjolske.
Kako god se odvrtjelo polufinale, Hrvatska će opet na parket u Areni Stožice u subotu.
- Ostaje lagani žal što igramo u 17 sati u srijedu, a ne navečer, što je nekim ljudima koji su planirali doći jednostavno prerani termin zbog posla. No, očekujem dosta naših ljudi, da napokon tijekom Eura osjetimo pravu navijačku atmosferu. I onda u subotu očekujem dvoranu punu naših navijača da nas podrži u lovu na prvu medalju u povijesti - završio je kapetan Jelovčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....