Ogromna pobjeda Hajduka, po mnogočemu jednako velika kao s Dinamom i Ajaxom jer nakon takvih derbija koji troše energetski i fizički, dobiti drugoplasiranog na tablici u pravilu je specijalno zahtjevan zadatak. Kad se već činilo da ga Bijeli neće izvršiti, pojavio se reprezentativac Madagaskara Mathieu Acapandie, pobjegao Davidu Puclinu i na centaršut Bambe zakucao fantastičan tjedan Bijelih, koji bi za cijeli hajdučki puk bio poput najljepše režiranog filma da se u četvrtak nije dogodila navijačka blamaža.
Poraz u Rijeci na Poljudu je već zaboravljen, treći trijumf došao je "na mišiće", jer očit je bio manjak svježine i trkačke moći, u drugom poluvremenu dvoboj je bio poput utrke bolida bez goriva koje su gurali do cilja, no Hajduk je još jednom, sad već kao konstantu, demonstrirao pobjednički duh i gard, kao i natjecateljsku odlučnost da grize do kraja i kad ne ide, što ranije nije bila osobina momčadi Gonzala Garcije. Trener i ekipa napreduju zajedno.
Nikola Šafarić povukao je svoj standardan, a sporan potez o kojem se mogu raspredati goleme debate. U 76. minuti trener gostiju izvukao je iz igre najofenzivnijeg igrača Latkovića, koji je imao jedinu koliko-toliko ozbiljnu prijetnju u nastavku susreta računajući obje strane, i uveo stopera Škaričića. Promijenio je formaciju s četvorice na petoricu u obrani, bacio se na defenzivu i htio sačuvati bod. Pojedini će stručnjaci to opravdati, i Šafariću je nekad znalo proći da na taj način zadrži dotad napravljeno, drugi nikad za tim neće posegnuti jer tako rasteretiš protivnika i dovedeš ga pred svoja vrata.
Tek nakon toga Hajduk je imao prve prijetnje u drugom dijelu, a tako je i zabio iz kornera. Iako je Canjuga s centra skoro šokirao Tonija Silića, ali ipak je bio dovoljno koncentriran, završnica je pripala domaćinu. Ovaj put Šafariću se potez, koji je često ruski rulet, nije isplatio.
Hajduk je učvrstio prvo mjesto na tablici i mirno se može pripremati za Thun, trener Garcia dijelomično je odmorio neke igrače, iako nije mogao do kraja jer svim silama htio je tri boda, a nakon što je uspio priča Majstora s mora izgleda sve ozbiljnije. Na ulasku u ogled malo je promijenio sastav, a s Livajom i Šutalom više se orijentirao na posjed, manje na brzinu, no Hajduk je u prvom poluvremenu prednjačio u igri, imao deset udaraca, veliku šansu Dalissona i samo mu je preciznosti nedostajalo da pokrene rezultat u svoju korist.
Varaždin se pokazao kao dostojan i pozicije na ljestvici i epiteta derbija, da je Tavares bio koncentriran u prilici od koje bolja ne postoji, rano bi poveo, a sve do te 76. minute težio je nadigravanju, bez straha i specijalne defenzivne orijentacije. Pritom se puno toga događalo preko starog šmekera Pere Bočkaja.
Iako je Livaja igrao, on više nije središnja figura, a radilo se o utakmici kakve bi sad trebali rješavati igrači poput Marina Šotičeka, ako želi preuzeti jednu od glavnih rola za stalno i biti reprezentativac. Vidjelo se da je toga svjestan, no dvije dobre situacije koje si je sam stvorio nije zabio, za ono što se od njega očekuje trebat će podignuti igru za još jednu razinu, iako je u Hajduku napravio veliki napredak i na pravom je putu. Kad nije Šotiček, a nisu ni Bamba, on je bio asistent, ni Šego, posao je obavio nenadani heroj Acapandie.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....