Dogodio se slučajni susret u supetarskoj luci: Goran Vučević, bivši sportski direktor Hajduka, čekao je trajekt iz Splita kako bi bez zadržavanja odvezao kćer u ladanjska Postira, ali i da bi na nutkanja, glede objašnjenja njegove demisije, ipak rekao:
- Ne želim ništa komentirati o Hajduku, jedino ću danas, za zbogom, objaviti nekoliko rečenica na Instagramu.
I zaista, ispunio je obećanje, u 10.52 sletjela je poruka, ipak rezignirana:
"Osjećam potrebu da trebam nešto kazati, ali nikome ništa dokazivati, ne zato što sam odustao! Umoriš se – umoran od objašnjavanja, opravdavanja, smanjivanja sebe da bi se uklopio u tuđe živote. Umoran od čekanja poruka koje nikad ne dolaze, isprika koje nikad ne stignu, ljudi koji ne znaju cijeniti.
Umoran od neiskrenih obećanja.
Neće me svi razumjeti, neće me svi tretirati onako kako zaslužuješ, ali ne moraju. Jer dođe trenutak kada izabereš mir.
Jer ponekad je najzreliji odgovor tišina. Najjači potez je otići. Pravi ljudi ne traže objašnjenja. Oni te vide, oni te osjećaju, poštuju te, bez da moraš moliti za to.
I zato danas ne odlazim slomljen – odlazim svoj."
Dok smo tako stajali na parkingu, nije pomoglo nagovaranje, ni ona ipak značajna karika našeg odnosa, kako sam bio ključna veza za njegov transfer u Barcelonu u ljeto 1992. (dolazak Tonyja Bruinsa Slota, desne ruke Johana Cruyffa, trenera Barce, najprije u Donji Miholjac Osijek – Hajduk 3:3 i Pulu Istra – Hajduk 0:1, golovi i sjajna igra Vučevića)…
- Pusti, Rejo, istina je, ali to su uspomene, ne želim, ne mogu ti ništa kazati, možemo kad-tad načelno razgovarati o igri, o akademiji, općenito o balunu, ali odlučio sam zauvijek staviti točku na moje uloge u Hajduku. Prosto je, izmučen sam…
Tako je Vučević zaključio svoju priču o Hajduku. Otišao je u Postira, najavio odlazak na put u Italiju sa suprugom Nevenom. Vučević je 7. srpnja prošle godine predstavljen kao novi sportski direktor „bijelih“, premda je praktično funkciju preuzeo par mjeseci ranije; s velikim zanosom krenuo je u temeljitu rekonstrukciju stručne piramide splitskog kluba… Francois Vitalis je još neko vrijeme ostao na Poljudu, predsjednik Hajduka Ivan Bilić je priznao da mu „nema snage kazati da je bivši“. Ispraćen je s popudbinom, uz opasku da je uz plaću zarađivao na postotcima od transfera.
Na uvodnom predstavljanju Vučević je otkrio sveobuhvatne kadrovske promjene, angažirao je sedam stručnjaka po svojemu guštu i uvjerenju da su u stanju provesti stabilizaciju kluba i planski izgrađivati budućnost „bijelih“. No, ubrzo se pokazalo da je to bio njegov uzaludni pokušaj sređivanja struke, jer su iznenada, bez bilo kakve najave ili barem rasprave, konzultacije sa sportskim direktorom, otkaze dobili ključni ljudi Akademije „Luka Kaliterna“, i to voditelj Mišo Krstičević te trojica, glavni skaut Pep Boada sa suradnicima Pepom Mercaderom i Joanom Torresom, uz Vika Lalića, asistenta Vučevića. Uz napomenu da je nešto ranije otkazana suradnja i s Goranom Milankom (team manager), uz neka pomalo opskurna objašnjenja o navodno njegovim ranijim grijesima, to da kao član skupštine Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije nije podržao jednu inicijativu kasnije smijenjenog predsjednika Luke Jakobušića. Znači, prvaci uprave podijelili su otpusnice kvintetu Vučevićevih ljudi praktično bez bilo kakvih objašnjenja.
U sedlu su ostali Ivan Rakitić, kao tehnički direktor, te Čeh Jiří Pliško, koji je preuzeo ulogu šefa akademije. Sve se to dogodilo početkom veljače, pa se dva mjeseca odugovlačilo s definiranjem razloga otkaza, dok odbačenima nije dojadilo, pa su prihvatili sporazumne raskide ugovora. A Vučević je ipak pristao, ono baš formalno, ostati u ulozi sportskog direktora dok se ne instalira nasljednik, što su mu mnogi zamjerili.
Dvije godine ranije Vučevića sam ugostio u mojem talk-showu „Istinom do gola“ i tada je vrlo samouvjereno tumačio kako je toliko ojađen odnosom prema njemu, kada je zbog smjene Marina Brbića dao neopozivu ostavku i otišao u Barcelonu, kasnije u Saudijsku Arabiju, da mu povratak na Poljud više apsolutno ne pada na pamet. Međutim, povjerovao je, priznat će prijateljima, „ispao sam naivan“, kako su ga uvjerili da je sazrelo vrijeme za pravi, radikalni zaokret u stručnom radu poslije dugogodišnje rabote Marija Branca i Mindaugasa Nikoličiusa te niza smjena trenera.
Glavni garant Vučevićeva novog angažmana bio je u prvom redu Ljubo Pavasović Visković, koji se također odlučio vratiti s novim ljudima u Nadzorni odbor, ali i grupa poduzetnika, osvjedočenih prijatelja, pomagača, sponzora Hajduka, u prvom redu Tomislav Mamić i Mijo Pašalić. Međutim, sve se sunovratilo, kako je obznanio Ivan Bilić, jer „određena jamstva koja su dana Vučevićevoj platformi iz nekog razloga nisu mogla biti ispunjena“.
No, obzirom na činjenicu tolikih lutanja i smjena pod vodstvom Ivana Bilića, nije se dogodio njegov odlazak, već je, može se kazati, s blagoslovom nadzornika, pometen Vučević sa svojom škvadrom. Tako su sad ostavljena otvorena brojna pitanja, prave dileme; sada će ih rješavati novi stručni gazda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....