Hajduku se može dogoditi katastrofalan scenarij na koji nitko na Poljudu ne želi ni pomisliti

Perspektiva gledišta je uvijek labilna, ali nakon remija Hajduka protiv Lokomotive je legitimno motrište da su nova dva boda izgubljena. A posljedično bi netko mogao utvrditi kako su Bijeli opet bili loši. No, ukupno se 18 puta šutnulo na gol Luke Savatovića, a da su pritom gotovo sve bile izgledne situacije. Stoga je jedan gol kojeg je zabio Iker Almena - vrlo malo. Malo je čak i kada bi ubrojili Livajin gol koji je poništen zbog minimalnog zaleđa. No, jedna stvar je u ovom trenutku prilično zabrinjavajuća i to kroz kontekst nove sezone.

Hajdukova kvaliteta izdanja spala je isključivo na napadački trojac Almena, Livaja i Rebić. Taj disbalans stvaranja je na Maksimiru baš upao u oči. Doslovno sve što su Bijeli kreirali došlo je od spomenutog trojca koji je nerijetko isključivo međusobno surađivao. Recimo, u toj je 4. minuti Livaja poslao dugu loptu koja je uz dozu sreće završila kod Almene, a ovaj rutinirano prebacio Luku Savatovića. Možemo nabrajati i dalje, Rebić je u nastavku utakmice idealno ubačajem u glavu pogodio Livaju, ali je kapetan Hajduka pogodio gredu. Tukao je zatim više puta i Almena, a Rebić konstantno pokušavao nadirati. Strpljivo je Hajduk kružio posjedom, ali čim bi lopta došla do jednog iz spomenutog trojca, akcija bi došla minimalno do Lokomotivina kaznenog prostora, a nerijetko je vratar domaćih imao posla. I da, uopće nije teško zaključiti da Almena, Livaja i Rebić čine ono najbolje čime u napadačkom dijelu raspolaže Gonzalo Garcia. Zna se i što točno on misli o svakom od tih igrača i ta je priča ispričana već nebrojeno puta. Razvidno je da 22-godišnjeg Španjolca Urugvajac vidi vjerojatno i kao najboljeg igrača Hajduka, a Rebića je ove sezone nerijetko nazivao nositeljem igre. Kod Marka Livaje je priča već nešto kompliciranija, ali i on je u posljednje vrijeme standardan. Neće ovaj promašeni jedanaesterac, žuti karton i loša izvedba protiv Lokomotive odveć utjecati na njegov status. Nije više niti tajna da se njegovi i trenerovi nogometni pogledi ne podudaraju, ali to i nije bit ove priče.

Poanta zapravo leži u dvije zabrinjavajuće opservacije i činjenice. Prva se tiče suigrača spomenutog trojca koji su kolektivno u jako lošoj formi te su njihova izdanja spala na izrazito niske grane. Prednjačili su u tome protiv Lokomotive Raci i Marešić, a tek su nešto bolji bili Guillamón, Hrgović, Hodak... Pajaziti i Pukštas su čak nešto i pokušavali sudjelovati, ali su završili na Amerikančevom izborenom jedanaestercu... Dakle, u ovom Hajduku sve završava i počinje s Almenom, Rebićem i Livajom i njih je baš nekako gušt gledati. Gledati njihove kretnje, međusobno nogometno razumijevanje, pravovremenost. Ma sve. Bez obzira što je Livaja protiv Lokomotive imao "day off". Naravno da na takvo što niti Garcia nije imun.

Pritom, tu nas priča dovodi do sljedećeg, možda i najvećeg aktualnog problema, a kojim se što prije mora pozabaviti Robert Graf. Naime, Hajdukov napadački trojac dijeli isti ugovorni status. Rebić je na kraju sezone slobodan igrač, Almeni ističe posudba, a Livaja će s klubom gotovo sigurno razgovarati, iako njegov ugovor vrijedi još cijelu sljedeću sezonu. Vidi se on na Poljudu, no u toj priči uvijek postoji neki ali... Dakle, niti jedan od spomenutog trojca nema riješen status, a nova će sezona praktički početi tek što završi aktualna. Nova nadmetanja počinju rano, tamo početkom srpnja, i to zloglasnoj Europi, Europskoj ligi. Da, jedan od mogućih opcija jest da u novim Bijelima ne bude niti jedan od nositelja Garcijine igre! U slučaju Almene ne ovise sve karte o Hajduku, već Hajduk praktički ovisi o drugima, a s Rebićem i Livajom se treba dogovoriti. I to je definitivno Grafov prvi postsezonski zadatak, uz sav respekt prema ostalim igračima, čak i onima koji tek trebaju doći. Rebić, Almena i Livaja su trenutno rijetki hajdukovci koji klasom mogu odgovoriti modernom nogometu, a vjerojatno i fizičkim kapacitetima. Pritom su kod kapetana uvijek stajališta podijeljena i to je bezvremenska tema u koju se više ne isplati dublje zadirati.

Naprosto, aktualni je Garcijin kadar ostao visjeti o tri konca, a da pritom niti jedan od njih nije stabilno i čvrsto vezan. I to je definitivno prva tema koju novi sportski direktor mora skinuti s dnevnog reda. Dakako, s nadama u pozitivan ishod jer Almena, Rebić i pravi Marko Livaja definitivno bez problema mogu činiti Hajdukov europski i prvenstveni napad u novoj sezoni s početkom za manje od dva mjeseca.