Najveći klubovi Nizozemske i Belgije pali su u Splitu i Zagrebu, četvrtak, 15. listopada 2025., zato će se pamtiti kao jedna od najsjajnijih europskih večeri hrvatskog nogometa, iako Ajax i Anderlecht nisu na vrhuncu moći. No, Benelux je često bio žarišna točka nogometne avangarde, a njihove su lige referentne i za najjaču Premier ligu, čiji klubovi tamo redovno nalaze pojačanja i prinove.

Gotovo šest godina čekali smo da dva hrvatska kluba istog dana pobijede u glavnoj fazi UEFA-inih natjecanja, posljednji su to napravili Dinamo i Rijeka 10. prosinca 2020. godine u Europskoj ligi kad su Modri matirali CSKA iz Moskve 3:1, a Bijeli s Kvarnera nizozemski AZ Alkmaar 2:1.

Odlično je to i za nacionalni koeficijent jer Hrvatska je sada na 19. mjestu sa šansom za rast do 17. pozicije. Iza nas su Škotska, Švedska, Rumunjska, Ukrajina, a možda nisu nedostižne Mađarska i Austrija.

Kako vodeće ekipe iz Nizozemske i Belgije, čak i kad ih vode treneri sa krajnjeg zapada Europe, uvijek igraju u visokom tempu, dobro su organizirane i trkački jake, utakmice Dinama i Hajduka, pogotovo Hajduka, još su jedan pokazatelj da se iz SHNL-a može dobivati u Europi i s napadačkom orijentacijom ako si u stanju odgovoriti intenzitetu kvalitetnih rivala iz Europske i Konferencijske lige, ali su ujedno i potvrdile da u tome naši imaju još prostora za napredak.

Ovaj put bilo je i sreće, nogomet je čudesan sport, da se samo nešto malo drugačije odvilo, mogli smo roniti suze, a ne dijeliti hvalospjeve. Rezultati su razlog za zadovoljstvo, ali zbivanja na susretima, pogotovo Dinamovom, dobra su škola kroz koju rupu se propada kad se kockice ne slažu u tvoju korist i kako je začepiti.

Gard pobjednika i konačno - krila

Hrvatski klubovi najviše su impresionirali gardom pobjednika te trkom i presingom, specijalno Hajduk, što su im nekad bile bolne rane. Vjerovali su u uspjeh i kad nisu dobro stajali na terenu, znali su patiti, nisu se pokolebali i klonuli, nego nastavili dalje do konačnog trijumfa. To je posebice novo za ekipe koje vodi Gonzalo Garcia, nismo ih viđali takve. Pritom i Dinamo i Hajduk imaju ono što reprezentacija nema – brza krila kao temelj napadačke igre protiv suparnika koji su jednako jaki ili bolji. Bamba i Šotiček na Poljudu te Hoxha i Dani Rodriguez na Maksimiru bili su središnje figure zbivanja, premda ne i jedine bitne jer istaknuli su se i drugi. To što su svi oni stranci, osim Šotičeka, još je jedna potvrda o ključnim profilima koji među Hrvatima nedostaju.

Gonzalo Garcia i Mario Kovačević demonstrirali su da se u Europi može pobjeđivati u formacijama s četvoricom u obrani (4-2-3-1, 4-1-4-1), nije se potrebno zavući u bunker sustava 5-4-1, staviti trojicu stopera i nadati se da će proći pokoja kontra. Bili su ofenzivni koliko je god protivnik dopuštao, inzistirali su da budu svoji, da igraju svoju igru, ono što treniraju i prakticiraju cijele sezone, a to im na duge staze može donijeti više nego da su izvukli bodove s nogometom koji nije njihov. Pokazali su što jesu, nisu se pretvarali u ono što nisu i to je velika stvar za zdravlje SHNL miljea.

Zato pobjede nad Ajaxom i Anderlechtom, iako je to Dinamo već dokazivao X puta ranije, ali u dvoje je uvjerljivije, imaju specifičnu težinu i vrijednost i rekle su: hrvatski klubovi u Europi mogu igrati! Nisu osuđeni na to da dominaciju prepuste protivniku, brane se i gledaju kako nešto ušićariti. Za to treba znati organizirano napadati i braniti se. Puno smo, također, bubnjali o prekidima u proteklo vrijeme, napredak je vidljiv, gol nisu dobili, a Dinamo je bio opasan i čudo je kako ga nije zabio.

Crvene lampice

No, i pobjedničke utakmice koje razgaljuju dušu pale crvene lampice ako ih želite vidjeti, a najveća je definitivno nužda za još većom energičnošću. Loše navike iz SHNL-a da se ponekad ne mora munjevito reagirati kod izgubljene lopte, kod ničije lopte i prilikom ulaska u duel, u Europi se znaju skupo platiti. Na obje adrese ide isti prigovor, a na Dinamovu pogotovo.

Modri definitivno moraju s više angažmana, odlučnosti i brzine defenzivno djelovati kako bi zatvorili prilaze golu, ali i pomagati jedan drugome, kad netko ispadne, da ne propadne cijela ekipa. To je boljka koja ih prati. Solidnije je izgledalo, ali ne dovoljno dobro. Jednako tako, za veću kontrolu posjeda i više dolazaka kroz kombinatoriku u završnu trećinu, valjalo bi imati više automatizama. Sve su to osnove modernog nogometa, ali u jednom trenutku neki su kod nas zaboravili pratiti trendove.

Hajduk i Dinamo imali su sličan, ne i jednak nastup. Bijeli su bili dojmljiviji u kompaktnosti, bolji u presingu te duel-igri, što govore i brojke, jer dobili su ih 55 posto, u zraku čak 70 posto, a Dinamo je bio u tom elementu u minusu, ali je zato manje dopustio da protivnik igra pred njegovim golom. Dok je Ajax imao 28 dodira u protivničkom šesnaestercu, prema 19 Hajduka, Dinamo je to napravio 34 puta, a Anderlecht 17. Koliko će biti udaraca i šansi ovisno je i o suparnikovoj vještini.

Sljedećeg četvrtka Modri dočekuju NEC, a Hajduk ide kod Thuna. To je sjajna šansa da potvrde sve dobro što su pokazali i osvoje bodove koji bi ih lansirali prema izglednom prolasku u nokaut-fazu. Protekle sezone imali smo Dinamo i Rijeku u tom dijelu natjecanja, možda se ponovi da i ovaj put u eliminacijski dio "zaveslamo" u dvojcu. Daleko je kraj, ali na obzoru je optimizam. Barem zasad.