Četiri godine čekali su navijači Hajduka europsku utakmicu na koju mogu biti ponosni. Baš kao i 4. kolovoza 2022. kada je sastav trenera Valdasa Dambrauskasa na Poljudu svladao portugalsku Vitoriju iz Guimaraesa s 3:1, a onda je u uzvratu i eliminirao, sada je rezultatom 2:0 pao ciparski Pafos, koji još treba biti nokautiran na uzvratu u Limassolu.
No, čak da se to i ne dogodi jer ipak je riječ o klubu koji je lani igrao skupinu Lige prvaka, ono što je pokazala momčad Manuela Gonzala Garcije u četvrtak na Poljudu putokaz je kojim treba ići, a možda i okidač nečeg velikog i važnog za mnoge protagoniste. Bila je to pobjeda kolektiva u kojem nije bilo lošeg pojedinca, a premda će svjetla reflektora primarno biti usmjerena prema strijelcima Micheleu Šegi i Dariju Melnjaku (zabio i protiv Vitorije također drugi gol), izdvojit ćemo ovaj put dva mlada igrača Hajduka, koja su 2023. igrala ono čuveno finale juniorske Lige prvaka protiv AZ-a iz Alkmaara.
To su Šimun Hrgović (22) i Roko Brajković (21), koji su svaki na svoj način protiv Pafosa potvrdili vrijednost. Lijevi bek Hrgović bio je dominatna figura Bijelih u prvom poluvremenu, iako se lako moglo dogoditi da on uopće ne bude u Splitu, već u Nizozemskoj. Još u ponedjeljak govorilo se da je pred realizacijom njegov transfer u Twente iz Enschedea, ali nije se dogodilo i Hrgović je krenuo protiv Pafosa na standardnoj poziciji. Vidjelo se od prve minute koliko je motiviran, stalno je nadirao prema šesnaestercu Ciprana i slao upotrebljive lopte, ali Michele Šego je dvaput ostao prekratak da loptu gurne u mrežu. Hrgovićeva forma na kraju prošle sezone nije bila dobra, ali u ovu je krenuo vrlo odlučan dokazati da je branič, možda i reprezentativnog potencijala.
Ionako je to najdeficitarnija pozicija i za novog hrvatskog izbornika Slavena Bilića, ali netko će je u jednom trenutku morati zauzeti, a 22-godišnji Slavonac bio je standardni član U-21 reprezentacije i njegov ključni iskorak među seniore ne bi bio iznenađenje. Trebat će mu baš ovakve partije na europskoj klupskoj razini, a već je ona asistencija za gol Aleca Van Hoorenbeecka na gostovanju u Žilini, najavila buđenje koje je s Pafosom nastavljen. Ako dostigne kontinuitet kvalitetnih prezentacija, bilo u Hajduku, bilo da čak i bude transferiran negdje drugdje, dugo bi se mogao sjećati Žiline i Pafosa.
Potpuno isto može se reći i za godinu dana mlađeg Brajkovića, koji je u novoj sezoni kod Garcije čvrsto ugrabio poziciju desnog krila. Brajković je igrač kojeg se često osporava i umanjuje njegov značaj, ali na kritike je odgovorio upornošću i radom s kojima eliminira mane i ističe vrline. Nemamo podatke, ali dojam je na prvu da je malo tko u četvrtak pretrčao više od njega. S jednakim žarom napadao je zadnju liniju Ciprana i vraćao se do linije svog šesnaesterca pomoći obrani. Nije bilo šanse da desnog beka Mathieua Acapandiea ostavi samog na vjetrometini uvjerljivo najopasnijeg igrača gostiju Jaje. Takav doprinos treneri izuzetno cijene i nema sumnje da ga je Garcia ishvalio u svlačionici, uz dodatak da je upravo Brajković izborio slobodni udarac na visini šesnaesterca kojeg je Šego sjajnim udarcem desnicom preko zida u 56. minuti pretvorio u vodstvo Hajduka.
Gdje su naši juniori iz finala Lige prvaka? Koliko puta se to moglo čuti u zadnje tri godne kada je Hajduk u pitanju, a Pafos je dao odgovor i poruku. Ima ih i mogu biti odlični.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....