Samo je jedan šamar u Europi bio gori od ovog. Hajduk je trenutno trećerazredna europska razina

Hajduče, zaboga, kako? Opet. Ma, možda se i suvišno više pitati. Jednostavno, najlakše je poentirati kako je u treće pretkolo Europske lige prošao na kraju bolji, superiorniji i moćniji suparnik koji je i na Poljudu sijao nelagodu svaki puta kada bi ušao u šesnaesterac, ali ispada da su tada samo bili rezervirani. Kao da su stvarno znali da će kod kuće riješiti posao. To su napravili na vrlo bolan način, nakon što su Bijeli kapitulirali na posljednjem ubačaju domaćih. Zabio je Goldar glavom između dva hajdukovca bez da je i vidio gol. To je baš gol kakav može primiti samo Hajduk u Europi. No, lako je sad naricati. Jer, problem je puno dublji od tog jednog ubačaja. Očito.

Od prve minute je na ovakav ishod mirisalo jer je Pafos bio brži, bolji, jači i konkretniji. Bio je na svakoj lopti, bilo prvoj ili drugoj i dobio je svaki duel. A Hajduk se pred tim nadiranjem povlačio, ne odgovorivši istom mjerom. Kaže Garcia da Hajduk nije planirao tako igrati. Dragi Gonzalo, to znamo, ali zašto se opet ponovio scenarij lanjskog Dinamo Cityja? Postoji li ikakav drugi odgovor osim onog da će se na greškama naučiti i da nije tragedija.

Nije tragedija samo zato što Hajduk ove sezone ima padobran koji će ga iskrcati u Litvu, na ponos Zemlje košarke, Žalgiris. Ionako je Dinamo Tbilisi jedina ekipa koja je u ovom trenutku žalosnija od Bijelih. Oni su na gostovanju izgubili sa 7:2. A Garcijini momci nisu bili ni sjena onima s Poljuda prošlog tjedna. Dao je hrabro Urugvajac priliku Huramu, a Acapandie je igrao načet i sve skupa je rezultiralo nemirom od prve minute. Bilo je tako nešto, u blažem obliku, i protiv Žiline, ali Pafos nije Žilina. Hajduk je to osjetio na najgori mogući način.

Da, da se otklonio još taj jedan ubačaj sada bi se analizirao Salzburg. Ali, dogodilo se suprotno i ispada da je Hajduk opet u ranoj fazi sezone dobio šamarčinu prizemljenja. Gori poraz od ovoga u novijoj povijesti datira još tamo pred 20-ak godina kada se dogodio onaj Debrecen. Puno je, puno još posla pred Bijelima koji očito ne spadaju niti u drugi ešalon europskog nogometa u ovom trenutku. Bolna je to istina koja je u ovom trenu isplivala. Priliku će ipak imati u trećem ešalonu protiv Žalgirisa pa da se barem dođe nadomak Konferencijske lige. Ali, za ovaj Hajduk je to dalek put i kruh sa sedam kora. Garcijin sukus svega je da je Pafos bolja ekipa. Ali ne mora zato njegova primiti gol u prvom napadu produžetka, ili u zadnjem regularnog dijela. Gonzalo, nije to ipak do kvalitete, to je nešto dublje.

Ali, valjda je to pitanje procesa koji će ipak donijeti nešto dobro. Valja li se tome nadati? Bogzna... Sada treba otvoriti prvenstvo kako spada i dobiti na terenu gdje se to rijetko u posljednje vrijeme događalo. Varaždin je pred vratima, a onda i Žalgiris. Valjda je to jedina pozitivna stavka ovog poraza. Doslovno valjda...