Hajduk je na Cipru doživio još jedan gromovit europski udarac. Što sad?

Na Poljudu će najprije morati priznati da ispadanje od Pafosa nije nesretan slučaj, nego logična posljedica načina na koji se klub vodi posljednjih nekoliko godina. Nema smisla objašnjavati da je u pitanju loš dan, jer to nije istina. Hajduk je prije dvije godine ispao od Ružomberoka, prošle godine od Dinamo Cityja, a ove je opasno visio protiv Žiline. Pafos je dvije razine iznad svih njih. I barem jednu iznad Hajduka. Što nije nikakva sramota, jer Pafos je posljednjih godina izrastao u ozbiljan europski klub, za razliku od Hajduka.

Što to Hajduk radi toliko krivo da nije više u stanju konkurirati ni klubovima s Cipra?

Hajduk je loše vođen, tako je već dugi niz godina, a tako je i od travnja 2024., kada je Ivan Bilić zasjeo u stolicu predsjednika Hajduka. Odmah se vidjelo da nema potrebne reference za tako tešku funkciju, a već je dvije i pol godine na istom mjestu. Naučio je Bilić nešto u međuvremenu, ali jasno je da to ni izbliza nije dovoljno za klub veličine Hajduka.

Ivan Bilić

DUJE KLARIC Cropix

Da je dobro savladao gradivo, najprije ne bi Roberta Grafa doveo za sportskog direktora Hajduka. Kakvu referencu ima stručnjak koji stiže iz osrednjeg poljskog drugoligaša u kojem u pune dvije godine nije uspio napraviti nikakav pomak?

Mogli smo odmah nakon Grafova imenovanja potpisati da će na Poljud dovesti barem nekoliko stranaca koji također ni izbliza nemaju CV za Hajduk. Takve stvari radili su i mnogi Grafovi prethodnici koji su na Poljudu dobili ovlasti. U nekoliko mjeseci napunili bi svlačionicu igračima kojima u Hajduku nije mjesto. Napravio je to i Graf.

Provjereno loša formula

Poljak nema budžet s kojim bi u Hajduk mogao dovesti iole renomiranije igrače pa onda poseže za onima koje "drugi još nisu prepoznali, ali on je". Provjereno loša formula, ali svaki novi sportski direktor, u pravilu nedorastao poslu koji obavlja, nedovoljno svjestan odgovornosti koju dobiva zajedno s velikim ovlastima, uporno poseže za njom. Graf radi onako kako je radio i u dosadašnjoj karijeri. Problem nije toliko u njemu koliko u pitanju zašto je upravo takav profil čovjeka dobio vođenje Hajdukove sportske politike.

Posljedice takvog rada vidljive su čim dođu iole zahtjevnije utakmice. Četvorica najlošijih igrača u tom baš izrazito lošem Hajduku u ciparskom debaklu bili su Acapandie, Van Hoorenbeeck, Dalisson i Del Moral. Kada četiri ljetna pojačanja u najvažnijoj europskoj utakmici budu među najslabijima na terenu, onda problem više nije forma. Problem je procjena.

I već je svima jasno da će i priča o "adaptaciji" na zahtjeve Hajduka koji su bitno drugačiji od onih koje su do sada imali u karijerama s vremenom također pasti u vodu. Jer je to realno s obzirom na klasu koju posjeduju.

Trener Gonzalo Garcia jedini je kontinuitet Ivana Bilića. Na Poljudu su ga zatekli i Goran Vučević i Robert Graf, dva sportska direktora koje veže činjenica da nisu imali pravo smijeniti Garciju, što nije baš prirodno u nogometnom svijetu. Međutim, tako je odlučio predsjednik Bilić. Uz podršku Nadzornog odbora.

A Garcia? U prvoj utakmici s Pafosom Hajduk je odigrao najbolju europsku utakmicu unazad nekoliko godina. Naklonili smo se Garciji za tu izvedbu, premda su neki nogometni ljudi ostavili određenu zadršku. Među njima i bivši Hajdukov igrač i dugogodišnji internacionalac Janko Janković:

- Svaka čast Garciji na sjajnoj igri i pobjedi protiv Pafosa, ali ne znam koliko je njegova vizija dugoročno održiva. Meni bi ipak daleko prirodnije bilo da Livaja igra centarfora, Šego desno krilo, a Melnjak beka.

Urugvajski trener koji je nogometno stasao u Španjolskoj u prve je četiri europske utakmice ostao uporan u svojoj viziji. Protiv Žiline je Hajduk bio dobar doma i loš u gostima, ali nekako se provukao. Protiv Pafosa je bio sjajan doma i očajan vani, pa se nije provukao. Livaja je u sve četiri utakmice ostao na klupi, a bek Melnjak na krilu.

Na Cipru je umjesto ozlijeđenog Brajkovića na desnom krilu istrčao Hurem, talentirani, ali igrački još uvijek jako zeleni Ukrajinac. Čak je i on dobio mjesto u momčadi prije Livaje. Razumijemo da Livaja profilno očito nije igrač po Garcijinu ukusu, ali ostaviti ga na klupi i očekivati da će bek Melnjak i "zeleni" Huram biti ti koji će ti donijeti neophodni gol na tako teškom gostovanju nije baš zrelo trenersko razmišljanje. I dodatno daje prostor onima koji tvrde da se Garcia uporno nastavlja inatiti Livaji.

Hajduk je prvu opasnu akciju napravio u sudačkoj nadoknadi osnovnog dijela utakmice. To je bila posljedica vizije s kojom je Garcijina momčad istrčala na Cipru. Naravno da se debakl morao dogoditi, nitko se protiv ozbiljne momčadi ne može braniti svih 90 minuta.

Marko Livaja

TOM DUBRAVEC Cropix

Doduše, Garcia je nakon utakmice bio u pravu kad je rekao da "Pafos ima sjajne igrače". Hajduk možda ima trojicu koji im mogu parirati - Pukštasa, Pajazitija i Livaju, kojeg skrivaš na klupi. Eventualno njima možemo dodati i Sigura. Stoga su možda u pravu i oni koji kažu da bi Hajduk na Cipru izgubio što god da je Garcia napravio.

I što sad?

Šotiček će valjda donijeti neku kvalitetu više, premda daleko od toga da on može biti neki novi Livaja. Pojačanje da, ali fenomen ne. A Hajduk za značajniji iskorak treba barem "pet Šotičeka". Međutim, stvarnost je drugačija. Pukštas će vjerojatno otići, kao i Sigur, što će bitno oslabiti ovu ionako slabašnu momčad.

Dovest će Bilić i Graf neke nove, ali ne tako dobre. Nemaju novca, da zanemarimo sve što smo već napisali o njima. Hajduk bi stoga trebao nešto iznova stvoriti i graditi, a to iziskuje i vremena i znanja.

Zato se najveće pitanje uopće ne odnosi na Pafos. Ono glasi: može li aktualno vodstvo Hajduka uopće dovesti klub do europske skupine? Posljednje tri godine daju prilično jasan odgovor. Nažalost po Hajduk, on nije optimističan...