Hajduk protiv kluba čiji je predsjednik veliki navijač Bijelih: ‘Ovdje se ne gleda tko je Hrvat...‘

Hajduk je u šesnaestini finala Kupa izvukao gostovanje u Baranji. Mjesto je Vardarac, desetak kilometara od Osijeka. To je mjesto s mađarskom većinom, a i mjesto u kojem je realiziran veliki projekt hrvatske i mađarske vlade.

Naime, Vardarac je prošle godine dobio novi stadion, izgrađen po UEFA-inim propisima i nositelj je UEFA B licence. Klub se inače natječe u četvrtom rangu hrvatskog nogometa, a Hajduk će im biti prvi veliki protivnik na novom zdanju. Više o ovoj gostoljubivoj baranjskoj sredini i klubu kazao je uoči utakmice Dario Kiš, izvršni predsjednik NK-a Vardarac, piše Slobodna Dalmacija.

Igrate protiv Hajduka, prvog većeg kluba koji dolazi na ovo velebno zdanje. Kako su protekle pripreme za ovu utakmicu?

– To je teško opisati riječima. Jako je emotivno. Nakon pedesetak godina jedan veći klub dolazi kod nas u Baranju, a od samostalnosti Hrvatske prvi put da će u službenoj utakmici igrati tu prvoligaš. Takav ogroman klub i mnogima najveći. Zaista je velika čast i zadovoljstvo ugostiti Hajduk.

– Nažalost, zbog sigurnosnih mjera nismo mogli više ljudi primiti. Evo iskreno i bez pretjerivanja, to bi planulo. Poznato je da u Baranji i Slavoniji ima jako puno hajdukovaca. Sigurno bi tu bilo sedam do osam tisuća gledatelja bez pretjerivanja. Samim tim i da Vardarac igra s tako jednim velikim klubom prvi put u povijesti ljudima je zanimljivo. Ovako u ovim uvjetima možemo s gostujućim navijačima primiti svega tisuću ljudi, a i maksimalno smo izišli u susret navijačima Hajduka i Torcidi osiguravši maksimalan mogući broj ulaznica za njih.

Sigurno ima i među vama simpatizera Hajduka?

– Naš predsjednik Atila Kiš od sedme godine, a ove puni 61, veliki je navijač Hajduka. Tako da je za njega to posebno emotivan susret.

Znači, mogao bi pasti jedan potpisan dres Livaje?

– Nadamo se!

VLADO KOS Cropix

Primijetili smo jednu divnu gestu. Istaknuli ste poruku za nedavno preminulu legendu Ivana Gudelja, a i za omiško područje koje je stradalo u požaru...

– Da. Ivan Gudelj bio je veliki prijatelj našeg kluba. Učitelj i uzor našem predsjedniku, a pogotovo učitelj našem treneru i sportskom direktoru Marku Dinjaru. Njemu je godinama bio izbornik u mlađim selekcijama reprezentacije Hrvatske. Prema tome, to je posebna priča za nas i posveta njemu. Imamo posvetu i "Omiš u srcu" jer nas je sve pogodilo što se dogodilo ovog ljeta u požaru.

Jesu li dolazile mlađe kategorije na vaš novi stadion?

– Igraju tu svoje utakmice. Nastojimo i da mi igramo s mlađima tu što više utakmica. Igrali su naši mlađi tu protiv Osijeka i još niza klubova iz ove regije.

Često se kod priče oko ovog stadiona ističe zasluga mađarske zajednice, koja je većinska u Vardarcu, ali u neformalnom razgovoru ste nam rekli kako ne gledate nacionalni predznak, nego gledate da ovo bude zajednica svih ljudi u Baranji...

– Tako je. To je Robert Jankovics, saborski zastupnik Mađara, započeo i uz pomoć dviju država realiziran je ovaj projekt, koji je itekako važan i vidite koliko dobrog donosi našoj zajednici. On spaja mlade. Nema ljepše nego kad vidite djecu i odrasle kako viču "naprijed Vardarac" i navijaju na svakoj utakmici. Klub je spojio sve generacije i okolna mjesta. Koliko god neki željeli staviti na ovo sve mrlju, ovdje nitko nikada nije gledao tko je Hrvat, tko Mađar ili neka druga nacionalnost. Sport i ljubav prema nogometu nas sve spaja, a u ovom projektu smo svi zajedno.

Najveći problem vam je zapravo organizirati mlađe kategorije, posebice kadetske i juniorske...

– Godinama se u slavonsku i baranjsku infrastrukturu nije ulagalo. Neću time reći ništa novo, a za nas je to veliki problem. Baranja je nekad imala prvoligaške igrače, i to značajne igrače. Sad imamo možda jednog ili dva. Evo nedavno je iz Osijeka u Bundesligu išao mladi napadač Jakov Dedić. Zato je ulaganje u infrastrukturu bitno i tako želimo privući djecu. Tako smo ušli u zajedničku priču s našim susjedima NK Biljem spajanjem škole nogometa i to jako dobro funkcionira. U Vardarcu imamo dva igrališta, gradi se još jedan pomoćni, a tamo imamo još dva terena i gradi se dvorana. Zato se nadamo da će ta priča privući još više djece. Dobro je da nam je Osijek blizu, ali opet nije dobro da nam odvode najtalentiranije. Zato je teško. Međutim, kad smo krenuli s mlađim uzrastima, imali smo desetak djece, a sad ih je više od 100 i taj broj ima tendenciju rasta. Tako smo i konkurentniji i tako je lakše raditi. Nadamo se da ćemo dati prvotimce, ako ne nigdje drugdje onda za Vardarac. Krajnji cilj nam je kategorija više, 2. NL, u kojoj se onda možemo još razvijati.

Koliko dugo bi, po vašoj procjeni, trebalo da se obnove te selekcije?

– U cijeloj Baranji nema juniorske lige. Probao sam prije nekoliko godina tako što sam okupio najbolje igrače Baranje do 18 godine i prijavio u ovu našu ligu. Bilo nas je 26 na početku, na polusezoni sedam. Rade, studiraju, odu na sezonu, odu u inozemstvo. Uvijek su aktualni Njemačka, Austrija i da ne pričamo o Irskoj, u koju je samo odavde otišlo 25 ljudi. To je nešto što nas sve pogađa u ovom dijelu Hrvatske, nedostatak djece. Ali mi smo ambiciozni i držimo školu nogometa besplatno. Opet moram pohvaliti sve te roditelje i djecu koji dolaze na treninge, a dolaze iz cijele Baranje i okolice Osijeka, što u Bilje, što u Vardarac.

Onda ima nade...

– Ima mladih obitelji. To je pozitivna nada. Ima pomaka što se tiče djece i što se tiče djece koja se bave sportom. Puno ljudi se vraća iz inozemstva.

Koliko pomaže NK Osijek kroz posudbe u seniorskom dijelu?

– Moram i upravi Osijeka zahvaliti što su nam prošle godine izišli u susret i posudili nam tri igrača na dvojnu registraciju. Na tom području imamo njihovu pomoć.

Ovaj kraj je zapravo i česta izletnička destinacija nama s mora...

– Raste ovaj kraj turistički. Posebno bih tu istaknuo gastronomiju, u kojoj smo jaki, a i dobru vinsku regiju. Tu je i prekrasni Kopački rit. Općenito se u Baranji radi na razvoju turizma. A imamo i tu jedan nogometni klub na koji možemo biti ponosni – zaključio je Kiš.