Sto i jedan razlog zbog kojeg se navijači Hajduka ponovno tresu! Jedna stvar bit će ključ za uspjeh Bijelih

Sto je razloga zbog kojih bi Hajduk mogao slaviti na umjetnoj travi u Vilniusu, ali je i stotinu i jedan razlog zašto bi mogao opet izgubiti na europskom gostovanju. Jer, davno je to bilo kada je Mijo Caktaš u Makedoniji zabio Renovi za 1:0. Igralo se tada na jednu utakmicu, a Bijeli su se natjecali u europskoj ligi, onoj iz koje ga je baš prošlog tjedna izbacio Pafos. Šest je ljeta prošlo od te Renove, a Hajduk se nije osladio pobjedom u gostima.

Nakupilo se zaista tu luzerštine, a od padobrana nema boljeg sredstva kojim bi se ona mogla početi čistiti. Hajduk je izgledao baš gubitnički na Cipru, i to od prve minute. Izgledao je podređeno svih 120 minuta, a onda ne treba čuditi što je završilo tako kako jest. I ne treba čuditi što je gol za 0:2 primljen baš iz posljednjeg ubačaja Pafosa u regularnom dijelu. No, razvidno je da se Hajdukove muke na gostovanjima u Europi prenose s generacije na generaciju. Recimo, sumnjamo da su Dalisson, Acapandie ili Van Hoorenbeeck znali za poraze od Tobola, Dinamo Citya... A protiv Žiline i Pafosa su u drugim utakmicama izgledali isto kao da su znali što se dogodilo tih sezona. Tražili su se odgovori na pitanja je li do mentaliteta, pristupa ili odabira igrača, ali teško je pronaći odgovor jer je stvar duboka. Na kraju krajeva, igrači su ti koji igraju na terenu i oni u tih 90 minuta predstavljaju klub. Na njima je da se mentalno stave i oporave od nokauta koje su doživjeli prethodnih dana.

I to je ključna stvar uoči Žalgirisa koji je, uz sav respekt, itekako pobjediv protivnik. I zvuči idealno da se nakon dugo vremena upiše europska pobjeda na gostovanju. No, ovog je puta, čini se, veći teret na igračima nego na treneru. U međuvremenu se i njemu dogodilo ono što smo najavljivali. Na krpi mu je poručeno da ode kući. No, sumnjamo da će otići sam od sebe ili da ga to nešto dira. Što on može reći hajdukovcima uoči Žalgirisa, a što nije rekao uoči Varaždina? Možda da se vrati s uputama na tvorničke postavke pa da igračima poruči kako je obvezno skakati na prekidima? Ili da podsjeti igrače kako postoje na terenu jasni koridori kojima se mogu kretati. Objašnjavamo plastično, ali doista je vrijeme te razine razgovora. Jer, Hajduk je od Varaždina izgubio zato što Marešić, Livaja i Van Hoorenbeeck nisu skočili dok je Mladenovski bio između njih, a Luka Mamić je zabio jer je Van Hoorenbeeck vraćajući loptu Siliću pogodio Pajazitija. Što se dalje ima razgovarati o taktici ili trenerskim zamislima. Ne, nismo Garcijini branitelji, niti od bilo koga drugoga. Njemu će ionako suditi samo rezultati...

No, jednostavno, ovaj je put zaista do glava igrača. Jer, odigraju li oni kako znaju i zaista mogu, to bi trebalo doći do izražaja protiv Žalgirisa iz Vilniusa koji je po svim informacijama lošiji od onog koji je primio 5 golova od Dinama. Pritom, umjetna trava može biti kamen spoticanja, ali ne bi trebala biti presudna jer su Bijeli godinama unazad često trenirali baš na umjetnoj travi svog pomoćnog terena. Što se sastava tiče, očekujemo da će se Garcia vratiti postavkama s početka sezone, a to bi značilo da će na desetki biti Dalisson, u špici Michele Šego... A lako bi se moglo dogoditi da od prve minute u svom drugom nastupu za Hajduk zaigra Marin Šotiček koji je protiv Varaždina ušao neopterećeno i stalno nešto pokušavao. Znakovite su bile i Garcijine riječi da novom igraču jednostavno u tom trenu nije mogao dati više od 45. No, već par dana kasnije mogao bi mladi reprezentativac do ozbiljnije minutaže.

Za ostalo se kod Urugvajca nikad ne zna i ne može sa sigurnošću tvrditi, ali Šotiček se baš nameće kao opcija za start na krilu. U svakoj slučaju, za utakmicu protiv Žalgirisa ključ ne leži ni u čemu drugom nego igračima Hajduka. Budu li glavom unutra imaju priliku za pozitivan rezultat. Ne budu li, moglo bi biti svega. I to je cijela priča.