Na utakmicu Hajduka i Žiline svi su stigli s upitnicima iznad glave jer, logično, nitko nije znao što očekivati od novog Hajduka, a istovremeno su bili prisutni flashbackovi od godine Gospodnje 2009. Ipak, Bijeli su suvereno odradili posao i pobjeda niti u jednom trenu nije došla u pitanje. Na semaforu je nakon 90 svijetlilo 2:0 na račun Brajkovića i Dalissona, ali naprosto je morao tu biti bar duplo veći broj kraj imena Bijelih.
I tu odmah dolazimo do problema koji je hajdukovce pratio tijekom cijele sezone - realizacija. Glupo je nakon trijumfalnog otvaranja sezone pričati o nekom problemu, ali naprosto šteta zbog brojnih nerealiziranih matnih situacija. Hajduk je sam ostavio protivnika na životu uoči uzvrata pa sada hajdučki puk mora biti u strepnji do sljedećeg četvrtka da se spomenuti problem ne bi njihovom klubu odbio o‘ glavu. Netko će reći i da ne treba tražiti kruha preko pogače, dok će drugi odmah poentirati kako bi bilo i 4,5-0 da je umjesto Michelea Šege igrao Marko Livaja.
Eto, zaista nije dugo trebalo da se ispuni ona naša nedavna pretpostavka da će se učinak jednog od zamjenika kapetana mjeriti i kroz status njegova kolege u napadu i prvog kapetana. A takvo gledište prema Šegi nije pravedno nakon što je lani bio najbolji strijelac kluba, zabijao na ljetnim pripremama, a i sada se našao u bar 5 situacija iz kojih je mogao zabiti. Nije, ali je odigrao top utakmicu, uvijek bio na pravom mjestu i predstavljao konstantnu napast za obranu Žiline. Bio je nešto što i Ramon Mierez u dresu Osijeka. Kraj njega stoperi nikad nisu mogli biti mirni, a tako je i sa Šegom. On je taj okidač svih navala Bijelih i zato će Garciji igrati i da promaši još toliko prilika. Treba se u njima i naći, je li? I nije samo on promašivao. Mogli su zabiti Pajaziti, Huram, Hrgović i mnogi drugi Šegini suigrači. Ali, to su napravili samo Dalisson i Brajković.
A Žilina je djelovala apsolutno razbijeno, kao što je ljetos djelovao i albanski Dinamo City i onomad kazahstanski Tobol. Pamte dan danas hajdukovci tih poljudskih 2:1 i 2:0, a u uzvratu je završilo kako je završilo. Dakle, ne bi bio prvi put da se Bijeli okliznu u gostima nakon što su poslove propustili završiti još kod kuće. Praktično potvrditi prolazak... Pritom, u oba slučaja su u drugim utakmicama odlučili produžeci.
Jedina je razlika što Tobol i Žilina na Poljudu nisu imali svoga Dejvija Bregua koji je za Dinamo City zabio eurogol i doveo ga u prednost na Poljudu pa su morali okretati Durdov i Bamba. Gonzalo Garcia se, pak, za to vrijeme čini svjestan svega, svjestan dobitne pozicije u kojoj su njegovi uoči uzvrata, ali će odmah i reći kako je 2:0 varljiv rezultat, nešto kao "najgori rezultat u nogometu".
U to ime su jasne i aspiracije s kojima će Bijeli u Slovačku. Idu igrati svoju igru i pokušati dokrajčiti protivnika. To su pokušavali napraviti u prvoj utakmici, ali nisu uspjeli. Nekakvih 70 minuta razbijanja suparnika bilo im je dovoljno da Žilinu ostave u nokdaunu, ali još uvijek Slovaci nisu nokautirani. Također, već se može i reći kako bi Garcia trebao na teren poslati identične postavke kao što je to bio slučaj na Poljudu, pa da se kroz 90 minuta slovačke priče zakaže ogled protiv Pafosa, umjesto da se dogode Tobol i Dinamo City i tako plati danak nemira u završnici splitskih akcija. Ne bi bio prvi put, ali kako je rekao Dario Melnjak, "Duboko vjeruje da je Hajduk naučio iz prošlosti"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....