Nikad impresivnija koreografija na početku utakmice i dobro staro pirotehničko orgijanje prije spuštanja zastora na predstavu. Torcida je u četvrtak na Poljudu funkcionirala u Dr Jekyll i Mr Hyde ključu: ako je zbog njezina uvodnog južnoameričkog spektakla Ajaxovim nogometašima pogled letio gore prema tribini, dok im je srce jurilo u suprotnom smjeru spuštajući se u pete, na kraju dvoboja strah su osjećali oni obični, svakodnevni Hajdukovi navijači. Koncertom zvižduka narod s istočne i zapadne tribine dao je do znanja ultrasima sa sjevera što misli o gustim dimnim zavjesama i prekomjernom granatiranju topovskim udarima. A misli da je riječ o sabotaži vlastite momčadi koja je upravo odigrala herojsku predstavu.
Da iza sebe nema bogatu povijest stadionske bolesti, čovjek bi možda i povjerovao da je Torcida, eto, izgorjela u prevelikoj želji. Premda je objektivno riječ o malo jačem Intertoto kupu, nakon godina europskog sužanjstva Hajdukovi su tifosi plasmanom u Konferencijsku ligu napokon dobili valjani razlog za neobuzdano karnevalsko ludilo, pa ćemo im ipak malo progledati kroz prste, Samo što ovdje ne govorimo o iznimci nego o pravilu. To da između 70. i 80. minute Hajdukove utakmice Poljudom moraju prašiti ‘bombe, rašpe, livorveri‘ jasno je kao i da sutra mora svanuti dan.
Hajduk je utakmicu s Ajaxom dočekao u statusu recidivista. Odlukom Uefinih disciplinaca olakšan je za 56 tisuća eura zbog nereda u Rakowu, a usput mu je sletjela i uvjetna kazna zatvaranja najmanje tisuću mjesta na Poljudu uz rok kušnje do ljeta 2028. godine (zbilja su bili optimisti ovi tipovi iz disciplinskog komiteta). Iz krajnje skrušenog tona klupske ispričnice - "dužni smo ispričati se onima koji su došli bodriti momčad, a ispričavamo se i organizatoru natjecanja zbog scena po kojima ne želimo da nas Europa pamti" - jasno je da Hajduk neće graditi alibi. Nije ovo bila priča o nedužnoj djevojčici sa šibicama, nego o strastvenim ljubiteljima požara u turističkoj posezoni.
Nema dvojbe, splitski klub čeka drakonska novčana kazna, a možda i poneko domaćinstvo bez publike. Dobra vijest za predsjednika Ivana Bilića u ovom slučaju kaže da se Uefa u procjeni štete i odgovarajće kazne zadržava u krugu stadiona ili eventualno na njegovim prilazima. Kada bi se njezino tužiteljstvo pomaknulo koji kilometar dalje, do početka Torcidina kortea, Hajduku bi već prijetilo izbacivanje iz natjecanja. Ako je Celtic dugo na tapeti zbog raspirivanja antisemitizma, premda njegovi navijači u praksi ne idu dalje od mahanja palestinskim zastavama i prozivanja Izraela za genocid u Gazi, Torcidino otvoreno zazivanje Adolfa i veličanje Auschwitza smjestilo bi Hajduk na vrh Uefine crne liste. Olakotna je okolnost za klub da se mrzilački performans odigrao negdje na splitskoj cesti...
Bez namjere da ulazimo u nijanse ultras kulture, jedna stvar ovdje ipak iz aviona bode oči. Jednom kada se nađu u pozciji kontrole - a baš takav status su izborili i Torcida kroz svoje političko krilo zvano Naš Hajduk i Bad Blue Boysi kroz pobjedu ‘proljećara‘ na izborima - navijači bi po logici stvari trebali funkcionirati kao najjači saveznici svojih klubova. U Dinamu se taj zaokret u pravcu racionalnosti osjeća, dok u Hajduku iz nepoznatog razloga sve jasnije pobjeđuje iracionalnost.
Dinamova zajednica posljednjih tjedana i mjeseci nije najsretnija zbivanjima u Maksimiru. Trijumfalna vijest da je klupsko članstvo nabujalo preko granice od 70 tisuća članova poslužilo je komentatorima na klupskim društvenim mrežama da isprozivaju klub zbog nedorečene stručne politike i sklepotine od stadiona te da kritiziraju trenera zbog negledljive igre, ali nezadovoljstvo se ipak ne prelijeva na tribine.
Dogodilo se samo jednom ove sezone, nakon one sirotinjske opere s Goricom, da je momčad ispraćena s terena zvižducima i negodovanjem vlastitih navijača. U razdoblju od devedesetih do Mamićeva silaska s vlasti, BBB su najdražem klubu isporučili račun težak 3,5 milijuna eura na ime Uefinih kazni zbog svih zamislivih oblika devijantnog ponašanja. Nisu u međuvremenu prerasli u najuzornije navijače na kontinentu - svi se još sjećaju Atene - ali ne podmeću nogu svojoj momčadi nego je u kritičnim trenucima podrškom guraju u pobjedu.
Dinamo i Hajduk su u četvrtak nakon dugo vremena koordiniranom akcijom osvjetlali obraz hrvatskom klupskom nogometu i zajednički nabildali nacionalni koeficijent. Ipak, Hajdukova je pobjeda objektivno veća, ne samo zato što je s druge strane stajao Ajax, četverostruki europski prvak, nego i zato što je momčad Gonzala Garcije pobijedila unatoč Torcidi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....