Kako će Hajduk ugodno preživjeti ljeto i mirno dočekati jesen a da pritom ne mora prodavati nijednog od svojih “kapitalaca” poput Caktaša ili Eduoka? Odgovor je jasan, a ključeve priče drže igrači koji su nekoć nosili bijeli dres. Europa će trgovati ovoga ljeta, neće svi transferi stati niti će se poslovi ugasiti. Koji će se poslovi realizirati teško je predvidjeti, međutim razvidno je da su nekadašnje zvijezde Bijelih zanimljivi na mercatu. Mario Pašalić, Ivan Perišić, Nikola Kalinić i Lovre Kalinić poker je Hajdukovih tržišnih asova. Premda odavno nisu u bijelom dresu, Splićanima bi ovog ljeta mogli donijeti velike financijske benefite.

Mario Pašalić je u Hajduku igrao do svoje 19. godine kada je u ljeto 2014. potpisao za Chelsea. Nakon dvije sezone posudbe već se dulje vrijeme najavljuje kako će Atalanta ovog ljeta otkupiti Pašalića od Chelseaja, a cijena je u otkupnom ugovoru postavljena na 15 milijuna eura. U naknadi za razvoj prema pravilniku FIFA-e plaća se osam sezona (do Pašalićeva odlaska u Chelsea) pri čemu treba naglasiti da je Pašalić već s 11 godina iz GOŠK-a Kaštel Gomilica prešao u Hajduk. Shodno tome kompletna naknada za razvoj plaća se Bijelima, jer u tih osam sezona nikada Pašalić nije išao na posudbu.

Zbog toga je lako izračunati da 3 % budućeg transfera ide na račun Hajduka. I to je najmanje 3 %, jer špekulira se da Hajduk ima značajan postotak u podjeli transfera iznad tri milijuna eura, međutim taj podatak nitko nije potvrdio. Za sada je sigurna naknada za razvoj koja u slučaju transfera Pašalića po sadašnjoj otkupnoj cijeni od 15 milijuna eura iznosi 450.000 eura na račun Bijelih. Sredstva su to koja Hajduku osiguravaju jedan mjesec plaće u aktualnim uvjetima kada su troškovi, shodno i manjim prihodima, svedeni na bitno nižu razinu.
Nakon Pašalića imamo Ivana Perišića za kojeg bi Bayern trebao Interu platiti 20 milijuna eura u slučaju da želi otkupiti njegov ugovor s milanskim klubom. Informacije koje su stizale iz Münchena posljednjih mjeseci bile su prilično proturječne, postoji i mogućnost da Inter posudi Perišića na još jednu sezonu, ali trenutno još uvijek egzistira otkupna klauzula od 20 milijuna eura. S obzirom na to da je Perišić u Hajduku bio do svoje 17. godine, a prethodno je dio ranog igračkog razdoblja proveo u Omišu, njegov postotak u naknadi za razvoj kreće se u rasponu od 1,5 % do najviše 2 %. S odštetom od 20 milijuna eura, Hajduk bi mogao računati na iznos od najmanje 300.000 eura. Jasno, kalkulacija je temeljena na aktualnom ugovoru, ali to je i jedini koji postoji.

Milijunski transferi

Treći igrač koji će svakako biti zanimljiv na tržištu jest probuđeni golgeter Rome Nikola Kalinić. Otkup na kraju sezone iznosi 10 milijuna eura, toliko bi rimski klub platio Atletico Madridu ukoliko želi ostaviti Kalinića na Olimpicu. Ne zvuči realno da će se to i dogoditi s obzirom na trenutno stanje u talijanskom nogometu, ali i ako ne ostane u Rimu, Kalinić bi ovog ljeta mogao promijeniti sredinu u milijunskom transferu. Koliko velikom, pitanje je tržišta, pitanje je ponude i potražnje. U svakom slučaju, dobro je znano da Hajduku na ime naknade od Nikole Kalinića dolazi značajnih 3,5 %, dok Istra i Šibenik, dva kluba u kojima je Kalinić proveo po šest mjeseci karijere, imaju po 0,25 % od transfera. Naprimjer, da Roma otkupi Kalinićev ugovor po trenutačnoj cijeni, Hajduk bi zaradio 350.000 eura, a Istra i Šibenik po 25.000 eura. Ali, kako god okrenuli, Kalinić će ovog ljeta s 32 godine biti zanimljiv na tržištu, što njegov matični klub Hajduk uvijek raduje.

I Kalinićev rođak Lovre, još jedan Solinjanin na popisu, također bi se mogao naći na meti zainteresiranih klubova. Kalinić je bio posuđen Toulouseu, ali posudba je praktički istekla s prekidom sezone u Francuskoj i za sljedeću sezonu vraća se Lovre na Villa Park. Ali, jasno je da nije u planovima menadžera Deana Smitha. Nova posudba ili će se naći drugi klub koji će otkupiti ugovor? Morat će negdje braniti, pitanje je u kakvom statusu.
Za Lovru Kalinića ima Hajduk 4 %, dok Novalji pripada 0,5 %, a Junaku i Karlovcu po 0,25 % transfera. To u praksi znači da bi, primjerice, na transferu od četiri milijuna eura Hajduk uzeo 160.000 eura. Nije zanemarivo, dapače, uvijek dobro dođe. U najboljem, nekom idealnom raspletu, Hajduk bi s pokerom bivših asova mogao zaraditi više od milijun eura. Jasno, to su još uvijek samo kalkulacije, ali temelji za posao postoje.
Financijske projekcije su razvidne, prema izvješću iz 2019. Hajduk je prošle godine trošio 6 milijuna kuna mjesečno za plaće igrača i radne zajednice. Trenutno su plaće igrača uslijed korona-krize spuštene na 40 % njihova nominalnog iznosa, dok je radna zajednica pristala na 20 % manje plaće. Prošle godine na igrače je odlazilo 4 milijuna kuna mjesečno i ako to prenesemo u današnje okvire poslovanja, rashod po toj osnovi nije veći od 1,6 milijuna kuna. Isto toliko bi koštala i radna zajednica, dakle s nešto više od 3 milijuna kuna mjesečno se pokriju Bijeli. Stoga je cilj od transfera uprihoditi barem 10 milijuna kuna ovog ljeta da se održi tekuća likvidnost, onaj famozni “cash-flow” kako ekonomisti vole kazati. Transferi bivših igrača došli bi zaista kao pravi melem na ranu. Svjetlo u tunelu, kako god hoćete, samo da dođu...