Buduća Dinamova zvijezda: ‘Ovo je završetak ere odrastanja, sad moram iskoristiti baš svaku priliku‘

Antonio Marin ušao je u igru kad je četvrti sudac već podizao semafor s minutama sudačke nadoknade, nešto kasnije dobio je loptu u šesnaestercu, korak udesno i precizno u suprotan kut.

Antonio Marin zabio je svoj prvi gol za Dinamo, prvi službeni i možda nakon njega više ništa neće biti kao prije. Znamo, radi se o vrlo talentiranom mladiću, koji je već godinama poznat svim skautima svijeta.

Prodorno krilo, dečko koji je za prvu momčad debitirao kod Bjelice, u njegovoj prvoj utakmici protiv Intera, prije dvije godine, dočekao je taj trenutak.
- Znate i sami koliko sam čekao taj gol. Valjda od onog prvog trenutka kada sam zakoračio na stadion. Sada je napokon stigao i osjećam se fenomenalno. Ostvarenje dječačkih snova. No, ajmo reći da ovo shvaćam kao kraj jedne etape odrastanja i početak nove koja traži novo dokazivanje. Spreman sam jer sam čitav život radio za to - kazao je Antonio Marin nakon tog pogotka za 1:3 u Varaždinu.

Kod Bjelice je, dakle, debitirao, međutim, nije u dvije godine napravio iskorak kakav se očekivalo i kakve su radili neki njegovi prethodnici. Bjelica je imao Oršića, stavio je u prvi plan rezultat, Marin je teško dolazio do minutaže, a paralelno je ipak bio glavna uzdanica Igoru Jovićeviću u juniorskoj Ligi prvaka i U-23 momčadi. Pa poneka ozljeda, rijetke prilike koje nije iskoristio na najbolji način, uostalom, i sam Bjelica rekao je javno da je od Marina više očekivao. Poneka mladenačka bubica, pa ozljeda zbog koje još od prosinca, sve do Varaždina, nije odigrao službenu utakmicu.

I tako je 17-godišnjak postao 19-godišnjak, u godinama kad su neki prijašnji talenti, Dinamove nade, već bili na ljestvici najmlađih strijelaca, kad su već i odlazili u inozemstvo, on je još čekao svoj prvi pogodak za Dinamo. I sad ga je zabio.
- Ne bih sada htio pred sebe stavljati ciljeve da nešto moram do kraja sezone. Volio bih igrati što više i iskoristiti svaku priliku kao što sam to napravio u Varaždinu. Nekad ću biti na toj razini, nekad neću, ali važno mi je uhvatiti neki kontuitet - zrelo će Marin, koji Jovićevića odlično poznaje od ranije, odlično su surađivali u juniorskoj momčadi.
- Imao sam sjajno mišljenje o njemu i prije nego je postao trener prve momčadi. Zaslužio je tu priliku i vjerujem da će njegova era u Dinamu ostati zapamćena, a na nama je da se potrudimo da to tako i bude.

Što mu je Jovićević rekao kad je ulazio u igru?
- Iskreno, ne sjećam se detalja. Vjerojatno me ohrabrio kao što to uvijek čini kada mladi igrači ulaze u igru.
Veliki mu je plus što je zabio baš tako, ušavši s klupe u zadnjim trenucima, dakle, nije ušetao u teren razočaran što je dobio samo koju minutu, nije ušao samo da bi to, onako, odradio, već je odlučio ostaviti trag. I ‘isprovocirati’ Jovićevića da mu pruži i novu priliku. Možda ovo doista bude prekretnica.