Bilo ih je šest, svaka je posebna na svoj način, ali svi se u jednome slažu.
- Te 2001. bilo je nezaboravno. Neopisivo - kazat će svi akteri fešte, igrači i navijači.
Možemo dodati i onaj reklamni slogan. Neprocjenjivo. Šest titula prvaka, ali samo jedna je bila tako emotivna. S više od 6.000 navijača Hajduka na varaždinskom stadionu, s pratnjom na putu do zagrebačke zračne luke, s feštom na Poljudu, sutradan na Rivi. Jedinstveno.
- Odmah se naježim kada se toga sjetim. Veličanstveno - reći će bez oklijevanja arhitekt uspjeha, trener Zoran Vulić.
- Nadam se da će se jednom ponoviti takvo slavlje - dodat će Vulić.
Prepustili Kup
Prije 19 godina Bijeli su imali “win situation”, sami su odlučivali o sebi u zadnjem kolu prvenstva.
- Trebala nam je pobjeda i zato smo sve snage fokusirali na prvenstvo. Kup smo podredili tituli prvaka, s pričuvama smo igrali revanš u Zagrebu kontra Dinama kako bismo u Varaždinu imali odmornu momčad - prisjetio se Vulić.
Žestoko je bio Vulić kritiziran zbog tog poteza, zamjeralo mu se zašto je na revanš Kupa poslao rezervne snage, ali kada je osvojio naslov prvaka, utihnuli su kritičari. Povijest pišu pobjednici, toliko je puta potvrđena izreka.
- Šest godina smo čekali naslov prvaka, činilo nam se dugo kao vječnost i nismo htjeli ni slučajno ispustiti priliku. Imali smo i odličnu momčad, a tijekom sezone smo napravili veliki preokret. Vjerojatno je i zato slavlje bilo tako emotivno - naglasio je Vulić.
Hajduk je u prvenstvo 2000./01. ušao odlično, nanizao tri pobjede zaredom, ali rano je ispao iz Europe eliminacijom od Dunaffera. U ljeto 2000. od Hajduka i nogometa oprostio se Slaven Bilić, a nedugo potom, krajem kolovoza, stigla je i promjena na klupi. Nakon tri uzastopne pobjede slijedio je poraz u Čakovcu i Peru Nadovezu u trenerskoj ulozi naslijedio je Zoran Vulić kojeg je izabrao sportski direktor Ivica Šurjak.
- Na polusezoni smo imali sedam bodova manjka iza vodećeg Osijeka. Ali koliko god danas zvučalo čudno, poslije poraza u odličnoj utakmici protiv Dinama na Maksimiru osjetio sam da se stvara velika ekipa Hajduka - počeo je svoju priču Stanko Bubalo, junak varaždinske pobjede.
Hajduk je izgubio 2:3 u Maksimiru, stigao 0:2, imao preko Vučevića priliku doći u vodstvo, ali promašaj je u zadnjim sekundama kaznio Tomislav Gondžić.
- Na proljeće krenemo s velikim minusom, a onda u play-off, u zadnjih 10 kola Lige za prvaka uđemo s pet bodova manje od Dinama. Sve je izgledalo kao da ćemo još jednu sezonu ostati bez titule. Ali, mi smo vjerovali, to je najvažnije - nastavio je Bubalo.
Nije se pitalo za novce
Vjera je držala Bijele na putu prema cilju. Nisu imali novca, nisu bili u komfornoj situaciji, ali su bili momčad u pravom smislu te riječi.
- Igrači su živjeli jedan za drugoga, a novac... nije nitko pitao, premda su plaće kasnile - kazao je Vulić.
Mario Carević bio je najmlađi prvotimac u varaždinskoj utakmici. Kako reče Vulić, “mali Carević je igrao beka”, premda je bio ofenzivno orijentiran.
- Lijevog beka sam igrao s 19 godina. Bio sam presretan da sam u momčadi, tko je smio pitati za mjesto u momčadi i plaću. Ali sada mogu reći, igrao sam za 1.000 DEM mjesečno. Ni tu plaću nisam dobivao po četiri-pet mjeseci. I nije mi žao, tko može platiti onu sreću - izrekao je Carević u jednom dahu i dodao:
- Jedino mi je žao što današnje generacije ne mogu doživjeti ono što smo mi prošli. Mladi navijači Hajduka ne znaju kakva je to sreća, kakva je to radost osvajanja naslova prvaka. Već je 19 godina prošlo od tog slavlja, ali kada pogledam video varaždinske utakmice, kada se sjetim kako su nam navijači kleknuli pred autobus kada smo iz hotela Turist krenuli prema obližnjem stadionu... to su scene koje pamtite cijeli život. Koja odanost, koja privrženost...
Vulić se posebno sjeća vožnje autobusom iz Varaždina do zagrebačke zračne luke Pleso.
- Izgledalo je nestvarno koliko nas je ljudi putem do Zagreba pozdravljalo na cesti. Imao sam osjećaj da cijela Hrvatska s nama slavi - rekao je strateg Bijelih.
U Splitu po slijetanju zrakoplova slavlje je nastavljeno u zračnoj luci i na Poljudu.
- Dočekalo nas je 15.000 ljudi na stadionu. Sve su skinuli s mene, ništa mi nije ostalo. Samo donje rublje. Trenirka, majica.... sve je otišlo. Digli su me na ruke, bacali po Poljudu. U jednom trenu su me zaštitari preuzeli. Masa je krenula, nisam ni ja znao gdje će završiti - ispričao je Bubalo.
Dan kasnije, u ponedjeljak poslijepodne, hajdukovci su feštali na Rivi. Mjeseci i pol prije negoli će na istom mjestu Wimbledon slaviti Ivanišević i “pola svita”.
- Ne znam koliko je bilo ljudi. Je li 30 ili 50 tisuća, tko čega znati. Ali, bila je puna Riva. Mi smo obojali kosu. Najbolje je stajalo meni i Musi, nas dva ćelava, ha-ha... Rastopila nam se boja, ali tko mari za boju i što ti je na glavi. To je najjači doživljaj u karijeri - priznao je Bubalo.
Jedan je naslov prvaka s Bijelima osvojio Ronaldo iz Turčinovića koji je na početku sezone dres Osijeka zamijenio Hajdukovim. Ali, nije samo za Bubala to bila najemotivnija proslava. Čak i za Vulića je imala isti status, a prošao je s Hajdukom pobjede 1980-ih i 1990-ih.
- Kao igrač sam prošao velike fešte, nauživao se pobjeda u nacionalnom i europskom okviru, ali titula osvojena u Varaždinu ostaje posebna. Toliko sreće naših navijača, toliko ljudi koji su nas došli podržati od Varaždina do Splita, to je fenomenalan osjećaj koji vas ispuni kao čovjeka. U tim trenucima znate zašto ste u nogometu i zašto volite Hajduk.
Momčad gladnih
Da, to je bila radost iz 2001., “momčad gladnih” kako su nazivali ekipu koju je u ulozi kapetana predvodio Ivan Leko iza kojeg su koračali Pletikosa, Deranja, Musa, Bubalo, Miše, Đuzelov, Sablić, Andrić, M. Bilić, Miladin, H. Vuković i ostali. Dva mlada lava, talenta u dolasku, imala su posebno mjesto, Srna i Carević. Varaždinska titula bio je prvi naslov prvaka za obojicu, a Srna se u karijeri titula nauživao. Ali samo je jedan naslov prvaka bio prvi za kapetana Šahtara i reprezentacije Hrvatske koji je afirmaciju počeo s titulom u Varaždinu. Posebnom titulom gladnih hajdukovaca i njihovih fanatičnih navijača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....