Derbi je pokazao koliko europske utakmice donose HR-klubovima: Rožman i Mamić imali su jedan jasan cilj

Na Rujevici smo gledali zaista zanimljiv derbi. Rijeka i Dinamo pružili su nam 90 minuta intenzivnog nogometa, visokog ritma i stalnog traženja načina da se postigne gol. Na planu estetike možda to nekome nije izgledalo visoka razina, ali natjecateljski je ovo bio doista vrlo dobar derbi susret.

Kada stvari gledamo iz tog kuta onda je vidljivo koliko momčadima koje igraju europske utakmice one pomažu da igraju u jakom intenzitetu. To znači da su i Rijeka i Dinamo jurili "gore-dole", ovisno da li se brane ili napadaju. Stalna izmjena tih akcija doprinijela je da gledatelj bude fokusiran na svaki trenutak.

Simon Rožman, čija je momčad sve uvjerljivija u tehničko-taktičkom pogledu, odaje i kroz ovu utakmicu da postoji jedan jasan gard momčadi. Ona je naime već u prvoj minuti primila zgoditak (Ivanušec), što u jednom derbi susretu uvijek predstavlja faktor koji može potpuno poremetiti zacrtanu strategiju utakmice. Uz to, prilično je rano Rijeka ostala bez Franka Andrijaševića, koji je u taktičkoj definiciji momčadi osobito bitan igrač, ali kao lider isto tako. No, nekad neka prisilna izmjena donese epilog koji će biti i bolji za momčad. Ulazak Sandra Kulenovića doprinio je naime da Rijeka ima više dubine.

U pitanju je hitriji i okomitiji napadač, što se prepoznalo i u reakcijama Dinamove obrane, koja se povukla desetak metara unatrag. U sada manjem pritisku na defenzivni blok Rijeka je svoju baznu postavku 5-4-1 lakše, i najvažnije brže transformirala u 3-4-3. Tako su domaćini ofenzivno bili poduzetniji, a kao posljedica je bolja igra u drugom dijelu prvog poluvremena rezultirala s dva gola za preokret rezultata.

Zoran Mamić je vjerojatno bio iritiran načinom na koji je njegova obrambena linija dopustila Riječanima dva pogotka. Posebno u tom segmentu reakcije na centaršut na drugu stativu slabost nanovo iskazao golman Livaković. Galović i Menalo iskoristili su dekoncentraciju Modrih i efektno su poentirali.

Bilo je međutim jasno da je utakmica i te kako otvorena za sve nove scenarije. To iz razloga kojeg smo naveli u uvodu, odnosno iz stalne želje i inicijative obje momčadi da na svaku defenzivnu uspješnu reakciju idu s brzom ofenzivnom akcijom. Da je publike na tribinama onda bi ovakav ritam bio ono što se uvijek iz ovdašnjeg podneblja doživljava prijenosima inozemnih utakmica, dakle "europski ritam"...

Dinamovu momčad je Mamić u nastavku osvježio uvođenjem Hajrovića, odnosno ofenzivno boljem Stojanoviću u odnosu na Moharramija. Modri su uporno nastojali probiti defenzivni blok Rijeke, čiji su igrači vrlo disciplinirano branili prostore ispred vrlo dobrog Nevistića. Upravo je iz jedne od akcija u kojima je aktivno djelovao Hajrović naposljetku Lauritsen poravnao rezultat.
Neriješen ishod čini nam se najpravednijim omjerom viđenog na Rujevici. No, u ovakvim vrlo intenzivnim utakmicama da je nekoj od momčadi uspjelo doći do punog dobitka ne bi se moglo reći da je nezasluženo.

Definitivno dobar nogomet i korektno ponašanje aktera opravdali su okvir derbija.