Na Poljudu se slavi i kada nema utakmica, ovog puta u središtu pozornosti bio je Ivan Katalinić, nekoć vratar, potom i trener Bijelih koji je pred tri dana dobio nagradu za životno djelo splitskog sporta, Trofej Fabjan Kaliterna. Predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić osjetio je da je Katalinićevo priznanje jak razlog da se okupi hajdučka obitelj. Mnoštvo veterana svih generacija, klupski djelatnici i gotovo kompletna prva momčad na čelu sa sportskim direktorom Mindaugasom Nikoličiusom i trenerom Jensom Gustafssonom sa svojim stožerom našli su se zajedno u bijelom salonu.
Katalinić je potpisao je 22 trofeja u bogatoj hajdučkoj karijeri vratara, a zna se koliko trofeji “muče” predsjednika Jakobušića.
- Okupili smo se kako bi čestitali Kataliniću, o njegovim trofejima danas možemo samo sanjati, a uz to je vodio momčad u Ligi prvaka. Kako danas to zvuči... Kad imaš rezultat, onda imaš i atmosferu, a nama atmosfera treba da imamo rezultat. Naš je cilj trofej, ali do cilja treba putovanje, a na tom putovanju moramo biti zajedno. Cijela hajdučka obitelj mora biti zajedno, a trofej neka bude kruna našeg putovanja - slikovito je govorio je Jakobušić čestitajući Kataliniću.
Hajdukov poklon, zeleni vratarski dres s brojem 1, uručio je Kataliniću, kako to i priliči, kapetan Bijelih, Lovre Kalinić.
- Na svršetku karijere sam dobio nagradu što znači da sam dobro radio. Ne samo ja, nego i Hajduk, jer je iza mene stajao klub koji je osvajao trofeje. Radili su dobro i treneri i igrači. Ukupno gledajući, rekao bih da je nagrada došla u prave ruke - kazao je Katalinić dodavši:
- Nekada se dobro vratiti u prošlost da se vidi što je Hajduk sve osvajao. Radujem se pritom što vidim i svoje bivše igrače i suigrače, da se skupa nađemo. Još bih poželio da se nađemo u šestom mjesecu sljedeće godine i proslavimo trofej Hajduka. Prvenstvo ili Kup, nije bitno, važan je samo trofej - kazao je Katalinić.
Nenad Pralija biranim je riječima govorio o Ivanu Kataliniću, treneru koji je najviše utjecao na njegovu karijeru. Katalinić je doveo Praliju u Hajduk u ljeto 1993. godine.
- Izmislio me, a ja sam mu donio trofeje što je osvojio - rekao je Pralija uz široki osmjeh.
- Doveo me prije Superkupa i odmah me poslao na travnjak u remiju 4:4 na Maksimiru. Vratio sam mu zgoditkom. Katalinić je dio moje obitelji, hvala mu na svemu. Družimo se kada je u mirovini. Napravio je puno za mene, i za Hajduk. Sretan sam zbog njegove nagrade - emotivno je poručio Pralija.
Najbolje godine Hajduka posljednjih nekoliko desetljeća prošle su u suradnji Pralije i Katalinića.
- Četvrtfinale Lige prvaka, osvajanje Superkupa, dupla kruna. Zlatne godine Hajduka. Neću se vraćati u povijest, ali sigurno najbolje razdoblje unatrag 30-ak godina.
Može li se usporediti Katalinićeva i Ivićeva generacija?
- Treba sve poštivati, Ivić je osvojio puno trofeja, Katalinić je bio u njegovoj momčadi. Katalinić je kao trener napravio zlatne 90-e.
Može li netko ponoviti Katalinićev trenerski uspjeh?
- Ne znam vrijeme će pokazati. Ali, volio bih da je Katalinić tu, da nekoga savjetuje. Više neće raditi, ali uvijek ga treba pitati za savjet - zaključio je Pralija.
Među uzvanicima bio je i Sergije Krešić, trener koji je vodio Bijele prije 14 godina, a najdublji trag ostavio je na Pirenejima. Krešića smo “zaskočili” s pitanjem komentara dvoboja Dinama i West Hama.
- Teško je nešto pametno reći. Sve utakmice protiv vrhunskih ekipa iz liga Petice nisu za procjenu i usporedbu. Treba vidjeti kakav je Dinamo iz nedjelje u nedjelju kroz domaću konkurenciju.
Kakav je Hajduk u usporedbi s Dinamom?
- Hajduk igra bolje nego li je igrao prije nekoliko godina. Igra čvršće, organiziranije, ali uvijek je pitanje hoće li na toj razini biti do kraja sezone. I koliko će biti u mogućnosti još nekoga dovesti, jer pojačanja su uvijek potrebna za visoki plasman.
Upravo u tom segmentu Krešić vidi prednost Dinama.
- Prošle godine se govorilo o Dinamu i Bjelici s Osijekom, a ove sezone bez obzira na sve trenutačne okolnosti, Dinamo ima mogućnost kupiti bilo kojeg igrača iz hrvatskog područja. Može dovesti i nogometaše iz inozemstva. Posloženi su Modri na svim razinama, imaju situaciju pod kontrolom i teško im je konkurirati.
Hajduk osvaja bodove na pogon Livajinih golova, ali za najviši plasman trebat će još tri do četiri igrača koji će tresti suparničke mreže.
- Nema sumnje da sadašnja momčad traži još nekoliko igrača uz Livaja koji mogu završavati akcije. Malo sam u Splitu da bih davao takvu prognozu.
Zadatak je na Gustafssonu koji je popričao i s Katalinićem da čuje kako su se nekada osvajali naslovi prvaka. Koja su dva najveća favorita ove sezone upitali smo Krešića.
- Po meni, Dinamo i još jedan iz terceta Hajduk, Rijeka i Osijek. Hajduk je evidentno bolji nego prošle godine, ali vidjet ćemo hoće li to biti dovoljno za sam vrh - oprezno je kazao Krešić.
Na poljudskoj svečanosti susreli smo i Luku Bonačića, ali nažalost nije bio raspoložen za medijski razgovor. Zato je Vilson Džoni spremno analizirao Gerga Lovrencsicsa. Tko zna bolje bekove nego Džoni.
- Mađar je jedan od boljih bekova u Hajduku zadnjih godina. Nije junior Hajduka, ali jako mi se sviđa. Čestitam mu, zadovoljio me i s obzirom na to da sam stručnjak za desne bekove, rekao bih ljudima u Hajduku - čuvajte Lovrencsicsa - rekao je Džoni i dodao za kraj:
- Ohrabrio me Dinamo u susretu s West Hamom. Kako igraju, uvjeren sam da Hajduk ove godine može biti prvak ako nam Rijeka ne zada neke veće probleme.
Puno optimizma na svečanosti kojom su dominirali veterani i njihove trofejne priče iz vremena kada je Hajduk “harao” domaćim travnjacima, a u Europi predstavljao “noćnu moru” mnogim suparnicima. Lijepo je prisjetiti se, ali kako reče Jakobušić “svi moramo biti zajedno za atmosferu”. Hajduk ide korak po korak, vraća veterane u svoje krilo, spaja spone popucale prošlih sezona. Vratio je Jakobušić veterane, kreirao jaku momčad, a ostalo je i mjesta za nove trofeje.... Da se ne prisjećamo stalno “što su jeli naši stari”. Treba nešto friško.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....