Dokad će Tudor izdržati na Poljudu? Hajduk je nakon mercata igrački puno slabiji

Kakav je Hajduk nakon prvog, europskog dijela, “mercata”? Ne treba biti previše mudar ni pametan da bi se zaključilo kako je igrački slabiji, a financijski neznatno bogatiji. Ali, i to “neznatno”, Hajduku puno znači. U ovom trenutku više od stvaranja momčadi, jer natjecateljski pogon već godinama trpi golemi teret neizvjesnosti glede klupske egzistencije i ma koliko se stalno visoke ambicije gurale u prvi plan, jasno je da momčad koja svake godine izgubi jednog ili dva važna igrača, a pritom uslijed financijske neimaštine ne dovodi pojačanja, mora biti u podređenom položaju na hijerarhiji klupskih ciljeva. Hajduk je zaradio 1,1 milijun eura od transfera Bradarića i Milića, ali s druge strane, izgubio je dva važna igrača u borbi za trofej pobjednika Kupa za koji se Bijeli ovog proljeća namjeravaju žestoko boriti.

Kome je najteže u takvoj situaciji? Svakako treneru Tudoru. Uvježbavao je momčad na pripremama, spremao momčad za proljeće u kojoj je Bradarić trebao biti najvažniji igrač defenzivne linije, a onda je četiri dana prije proljetne premijere ostao bez te bitne karike u obrambenoj fazi igre. Tudor je navikao na lošu situaciju u kojoj odlaze mladi, a dovode se igrači bez odštete koji na Poljudu traže afirmaciju. Ili imaju želju oživjeti karijeru poput Milevskoga i Mezge. Ali, ne može ni Tudor vječno trpjeti u raskolu velikih ambicija i oslabljene momčadi. U svibnju će biti dvije godine da je Tudor preuzeo Hajduk i cijelo vrijeme otkada je na klupi Bijelih ima istu zadaću. Prodati što više igrača.

Mladih ili starijih, iskusnih? Nije ni važno, bitno je samo prodati, zaraditi novac da bi klub preživio. I klub zaista preživljava, tu nema spora, ali natjecateljske ambicije sigurno ne mogu biti identične na proljeće kao i na početku sezone ako se u zimskom “mercatu” prodaju dva bitna igrača, a nitko ne stigne na Poljud u ulozi pojačanja. Jer, nije Hajduk nepresušno vrelo talenata, nije klub koji može stalno izbacivati igrače za prodaju. Da se razumijemo, prodavat će se i na ljeto, ali onda se ne može očekivati visok plasman i pričati o tradiciji kluba ovjenčanog naslovima prvaka i pobjednika Kupa.

U drugi dio sezone Hajduk starta s nizom problema, čak i bez odlaska Bradarića imao je Tudor dovoljno nevolja. Artem Milevskij, glavni igrač i nova “desetka” Bijelih, odradio je u Rovinju tek tri puna treninga. Najvažniji dio pripreme je proveo u liječničkim odajama, pa se zbog toga ranije i vratio u Split. Odigrao je tek 50 minuta na pripremama u Istri i njegov mišić lista, koji je doživio rupturu zbog udaraca na utakmicama u Gabeli i prvoj istarskoj, protiv Krke u Rovinjskom Selu, razlog je velike brige za Tudora. Jer, ako je Milevskij promoviran u velikog aduta Bijelih za proljeće, a najbitniji dio priprema nije odradio, onda zaista ima Tudor razloga za brigu. Ali, nažalost, nije i jedini.

Momčad je na pripremama u Rovinju krenula s Bradarićem kao liberom, jer se računalo da će Maloča pronaći transfer. Ali nije pronašao, pa je na kraju Maloča zaključio pripremni ciklus igrajući zadnjeg čovjeka obrane u Kopru. Hajduk nije odigrao nekoliko utakmica u sastavu koji će krenuti u drugi dio sezone.

Zbog ozljeda, a naposljetku i zbog odlaska Bradarića, momčad se za drugi dio sezone počinje uvježbavati ovog tjedna. Momčad koja će startati u proljeće, jer startna postava za Rijeku bit će sastav koji, po svemu sudeći, nije nijednu utakmicu priprema zajedno odigrao. Jer, u Gabeli je nedostajao Vršajević koji je izostao i u susretu s Koprom, dok su Mezga i Milevskij propustili dva posljednja susreta istarskih priprema. Zato Tudor kreće od početka. Ima sustav, ali tek treba vidjeti koji su mu nositelji glavnih uloga. Pritom se mora posavjetovati i s liječnikom.

Rekli smo, ima Tudor sustav. U završnici jeseni Bijeli su već igrali 3-5-2 koji ponekad modificiran može biti 3-1-4-2. Ali, to su nijanse. Kakvim se pokazao sustav na pripremama?

Riskantan prije svega, jer bočni igrači ključ su formacije koja ima ofenzivni predznak. Vršajević s jedne, a Kouassi s druge strane trebaju biti visoka krila u napadu, a duboki bekovi u obrani. Takva formacija traži golemi trkački angažman bočnih igrača u oba pravca, jer u protivnom trpe sredina i obrana. Primjerice, u susretu s Krkom, hajdukovci su dobrih 20-ak minuta imali velikih problema kako zaustaviti slovensku momčad po lijevoj, Kouassijevoj strani. Ipak je Kouassi po vokaciji krilni napadač i tek se privikava na zahtjevnu ulogu bočnog igrača koja traži veliku odgovornost u obrambenim zadacima.

Spomenuli smo Krku i Koper, a nismo pritom dodali Jadran Poreč i Ankaran. Četiri utakmice odigrali su Bijeli u Istri, a prethodno još dvije na turniru u Gabeli. Osim Kopra, nisu to bili protivnici po kojima bi se sudila forma Hajduka. Uostalom, po rejtingu su svi suparnici Hajduka na pripremama bili slabiji od većeg dijela konkurencije u HNL-u.

Na početku priprema, na turniru u Gabeli, postojao je jasni alibi “tek smo krenuli u pripreme”, ali kasnije je i ta sintagma postala suvišna. Istina je da su se pripremi dvoboji drukčije planirali, a na kraju su odustali Udinese i Triestina, pa su Bijeli ostali na klubovima iz istarskog i bliskog im okruženja.

Može li nas Hajduk iznenaditi kao mnogo puta do sada? Možda, ali nije izvjesno. Na Poljudu se godinama živi od nade da će zablistati mladi igrači, da će Hajduk, primjerice, ovog proljeća letjeti na krilima Vlašića, Balića, Malokua ili Josipa Bašića. Pa će s njima dobiti rezultat i ljetnu prodaju. Ali, u proljeće sigurno Bijeli startaju slabiji i opterećeni nizom problema. Pred Tudorom je izuzetno teška zadaća. Hrpa otvorenih pitanja i skroman kadar, pa se logičnim postavlja pitanje do kada će ambiciozni trener poput Tudora izdržati u takvom radnom okruženju?