Već se u Dinamu primjećivalo kako ne voli gubiti bodove. I da često, prečesto, prigovara sucima za vrijeme i poslije utakmice. Nerijetko i suparničkim klupama. Nenad Bjelica je s Dinamom napravio velike iskorake. Dinamove i osobne. Vjerojatno su mu se i zato tolerirali primjeri nekorektnog ponašanja. Prema VAR-u je bio dosljedno glasno obezvrijeđujućeg stava.
I griješio je, naravno. Može se ne slagati s tehnologijom u nogometu, ali ne i pljuvati po nečemu što velika većina pozitivno doživljava. VAR uništava emocije nogometa? Najvažnija emocija nogometa je ona koja počiva na pravednosti. VAR je u tome nogometu donio nemjerljivi boljitak. Pogotovo hrvatskom nogometu. Problem je što se na VAR, ako ga se koristi po pravilu, a ne “onako po naški”, treba samo naviknuti kao korekciju i vlastitih dobitaka od pogrešne odluke. Među inima i prihvatiti da sudačka odluka ne može biti alibi za svoje propuste.
Današnji trener Osijeka je u vrijeme europskih iskoraka Dinama stekao veliki respekt domaće nogometne javnosti. I zbog uvjerljivih igara Modrih, promocije više igračkih vrijednosti. Dakle, zbog stručnog rada. Kada su potom uslijedile manje uvjerljive faze igre i rezultata, Bjeličino osporavanje suđenja i traženje drugih razloga neuvjerljivosti osnažilo je dojam da pretjeruje i traži odmak od stručnih pitanja. I da pod jačim pritiskom prednjači s nervoznim reakcijama i traženjem alibija. Nakon što je otišao iz Dinama i sada kao trener Osijeka potvrđuje da teško prihvaća gubitak bodova. I da ga previše vodi adrenalin trenutka. Bjelica tako umanjuje pozitivan javni opći dojam kojeg je stekao u Dinamu (što nije bilo lako!), a s čijim čelnicima, vidljivo je, sada vodi neku svoju bitku. Bez potrebe.
S Osijekom je Nenad Bjelica prilično brzo podigao učinak momčadi na visoke razine. Samim time je podigao kriterije očekivanja. Kao glavni stručno odgovaran u osječkom projektu, Bjelica bi ipak trebao znati suspregnuti svoje “navijačke” i gdjegod populističke pristupe. Njima samo snaži negativu oko Osijeka i sebe. Ona u domaćem okruženju ne izvire iz neke teorije urote, nego baš zato što se širi takva teza da bi se osnažilo svoju poziciju ili dodatno motiviralo svoje okruženje.
Iskorak Osijeka, evidentan, jako je dobra priča za Osijek, ali i HNL. Gradnja stadiona, kampa i smislena strategija razvoja samo to potvrđuju. Možda je doista vrijeme da Bjelica, jako važan akter tog iskoraka, kao što je bio jako važan (ali ne jedini!) akter iskoraka Dinama, smiri tenzije, koje često potiče i kroz medije. One, barem u kontekstu napredovanja Osijeka, mogu samo štetiti miru momčadi, odvlačiti fokus i trošiti dragocjenu energiju.
Osijek je na dobrom natjecateljskom putu zahvaljujući Bjelici, koji vodi momčad i gradi je po svom ukusu. Ukoliko ti putovi ne idu željenim ritmovima, onda je logično prvo adresirati pitanja na onog koji ih usmjerava. Dakle, na trenera. No, stvar je u tome da takva pitanja sada nisu logična ako se racionalno procjenjuje što je objektivno snaga Osijeka u odnosu konkurencije za vrh ili osvajanje Kupa.
Nama se čini da stvari idu logičkim ritmovima, a koliko će trebati za dodatne iskorake (vrh) ovisit će upravo o stručnoj viziji i uvjerljivosti u njenom provođenju. VAR u tome može biti samo saveznik, koji brani objektivnu uspješnost, a ne one isforsirane. Čak i u HNL-u, uza propuste koji su se dogodili, vidljivo je da to vrijeme prolazi. Velike galame oko pogrešaka samo potvrđuju koliko strše krive odluke i da se sada javnost više ne može preveslati. Odnosno, može, ali s posljedicama da vam više ne vjeruje...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....