Carević je ostao na prosjeku, ali novu priliku opet ima

Osmo mjesto osvojila je Gorica na kraju svoje osme uzastopne sezone u elitnom rangu hrvatskog klupskog nogometa. Time je za jedno mjesto i četiri boda nadmašila lanjski domet, ali treba naglasiti da je 44-godišnji trener Mario Carević u sezoni 2024./2025. vodio samo 27 ligaških utakmica, dok je 2025./2026. odradio kompletnu, a ujedno je i dobio povjerenje Uprave kluba za nastavak posla u sljedećoj.

Što reći nakon osvojenih 41 bod, uz 11 pobjeda, osam neodlučenih rezultata i 17 poraza s gol-razlikom 40:48? Ništa posebno i krajnje prosječno, bila bi neka generalna ocjena, ali može se reći i da su Turopoljci igrom zaslužili ponešto više bodova, kao što treba izdvojiti da su igrali i treći put u povijesti polufinale Kupa, ali naletjeli su na Dinamo i izgubili doma 3:6.

- Prosuli smo toliko bitnih bodova na smiješan način, ali ima razloga zašto je tome tako. Osmo mjesto naša je realnost - poručio je trener Carević prije odlaska na ljetni odmor, a njegove riječi kriju pozadinu jednog raritetnog prijelaznog roka iz ljeta 2025.

Tada je velikogorički klub otpustio čak 25 igrača iz ranije sezone i odmah je bilo jasno koliko zahtjevan i kompleksan posao čeka Carevića i njegove glavne suradnike Denisa Mojstroviča i Mensura Mujdžu. Kako u popunjavanju kadra, tako i u njegovu uigravanju i dovođenju u optimalno natjecateljsko stanje. Desetak novih igrača u turama je pristizalo u Turopolje, a početak je čak bio vrlo dobar, koji je okrunila prva i povijesna pobjeda nad Dinamom u Zagrebu, ostvarena rezultatom 2:1 na Maksimiru 14. rujna 2025.

U tom trenutku činilo se kako Carevićev sastav ima kvalitetu i kapacitet boriti se za gornju polovicu Lige 10, ali poslije toga krenule su stalne oscilacije i nije Gorica nikako mogla uloviti kontinuitet pozitivnih rezultata koji bi je držali u pravom priključku europskim pozicijama. Zimi je napravljena i doselekcija dovođenjem još četiri-pet novih igrača, od kojih se posebno bitnim pokazao Bruno Bogojević, ali ipak u konačnici opet nedovoljno za željeni iskorak. Pamtit će se pobjede nad Hajdukom zadnjeg dana siječnja pogotkom Ikera Poza i blistavih 4:0 protiv Rijeke 22. ožujka, kada je hat-trick postigao već spomenuti Bogojević, ali previše je bilo onih prosutih bodova protiv lakših suparnika, koji su dobivali stalne poklon-bonove obrane Gorice, što je Carevića dovodilo u očaj.

Iako je njegova momčad barem jednom svladala svakog suparnika u ligi osim trećeplasiranog Varaždina (njega su pobijedili u četvrtfinalu Kupa kao gosti 3:1), bilo je barem pet-šest dvoboja u kojima su Turopoljci igrom dominirali, ali tri boda ne bi im sjela na konto (imali su tri remija s ispalim Vukovarom). Najbolje to oslikava statistika koja kaže da je Gorica nakon prvaka Dinama imala najviše kreiranih velikih prilika, ali ih je najviše u ligi i promašila, čak 62 ili 1,7 po utakmici. Istovremeno je samo osam puta sačuvala čistu mrežu, a vratar Davor Matijaš jedini je odigrao svih 36 utakmica ili maksimalnih 3240 minuta (ostaje jedino nejasno zašto nije branio u polufinalu Kupa protiv Dinama?).

Najbolji strijelac bio je vezni igrač, kapetan Jurica Pršir, koji je postigao sedam pogodaka, šest puta je mrežu suparnika pogodio iskusni napadač Ante Erceg, a pet golova imao je Bruno Bogojević. Pritom je važno reći da je Erceg dugo bio na ledu, ponekad ozlijeđen, a ponekad na trenerovoj crnoj listi, tako da je nastupio tek na 20 prvenstvenih dvoboja, od kojih većinu ulazivši s klupe, i tek je u zadnjih nekoliko kola postao standardan. Do odlaska u poljski Pogoń, gdje je prodan u veljači za 260 tisuća eura, prvi napadač Turopoljaca bio je Filip Čuić, ali došao je samo do četiri gola i bio je glavni promašivač čistih prilika.

Za najkorisnijeg igrača sezone u redovima Gorice treba proglasiti španjolskog veznjaka Ikera Poza, koji je postigao četiri pogotka (dva u trijumfima nad Dinamom i Hajdukom) i ostvario još šest asistencija, ali i sveukupno imao presudan utjecaj na igru Velikogoričana i prema naprijed, ali i u obrambenoj fazi. Veliku pomoć imao je u drugom zadnjem veznom Anti Kavelju, koji je kao 20-godišnjak najviše napredovao. Ne čudi stoga da su Pozo i Kavelj dva najtraženija igrača Gorice u ovom trenutku, kao i odlični slovenski desni bek Žan Trontelj, ali njemu je istekla posudba iz ukrajinske Zorje, tako da tu Gorica ne može računati na zaradu.

Plasirana priča da je Pozo na meti beogradskog Partizana samo je jedna od nekoliko ponuda koje sportski direktor Boštjan Blažinčič već ima na stolu za Španjolca, a cilj velikogoričkog kluba je zaraditi tri milijuna eura, bude li ikako moguće! To bi bio iznos koji je veći od pola godišnjeg proračuna štedljivog velikogoričkog kluba, koji je od rujna prošle godine u vlasništvu predsjednika Ilije Karamatića. Tvorac Gorice Nenad Črnko otišao je nakon 16 godina vladavine baš poslije one već opjevane prošlorujanske pobjede nad Dinamom u Zagrebu. Europski plasman nije dočekao u sedam prvoligaških godina, a hoće li i kada Karamatić do njega doći, vidjet će se u godinama koje dolaze.

Kad smo već kod predstojećeg prijelaznog roka, koji će uvelike i definirati ambicije kluba, trener Carević je najavio da ne očekuje ni približno toliko promjena kao prošlog ljeta, ali jasno je da neki igrači sigurno odlaze. Od onih kojima je istekao ugovor ili su bili posuđeni kao Trontelj, Goricu napuštaju još Ivan Fiolić i Mateo Leš, a traju pregovori i s još nekima koji nisu bili zadovoljni minutažom. Jurica Pršir je u zanimljivoj situaciji da ima ugovor do 31. kolovoza, pa još nije slobodan igrač, a novi ne želi potpisati. Goricu napuštaju i pomoćni trener Mensur Mujdža, team manager i legenda kluba Matija Dvorneković, kao i Marta Jurenić, koja je bila dugogodišnja zaposlenica, a zadnjih nekoliko mjeseci vodila je kontakte s medijima.

Također, jedan igrač je već angažiran, a to je 22-godišnji Ivan Cvijanović, koji dolazi iz portugalskog drugoligaša Vizele. On je nominalno lijevi bek, ali može pokriti i poziciju stopera. Carević i suradnici početak ljetnih priprema Gorice zakazali su za 22. lipnja.