Lako je zaključiti: Hajduk je još jednom razočarao svoje navijače i tu nema opravdanja za igrače, ali i trenera Gonzala Garcíju. Gubitak bodova protiv Osijeka ipak nije slučaj; u prvom dijelu prvenstva do zimske stanke smjenjivale su se baš sjajne serije pozitivnih rezultata s jeftinim gubicima bodova (tri poraza i jedan ipak gubitnički remi s Varaždinom na Poljudu), pa zatim negativna serija u nastavku prvenstva zaista je neshvatljiva: porazi na startu (Istra 1961 i Gorica), onda tri pobjede i remi, pa opet dva prava debakla (Rijeka u Kupu i Dinamo), zatim novi niz od četiri puta po tri osvojena boda, te mršavi bod u Koprivnici i ovaj teški nokaut od Osijeka.
Ta slabost Hajduka na takozvanim proljetnim susretima postala je praksa, evo već šestu sezonu. Pardon, ipak tijekom one polusezone pod vodstvom talijanskog trenera Paola Tramezzanija, obzirom na veliki bodovni zaostatak u jesenskom dijelu, na kraju je plasmanom na četvrto mjesto, odnosno osiguranim nastupom u Konferencijskoj ligi, ipak označen prolaznom ocjenom. Naime, poslije naprasnog odlaska Igora Tudora s klupe (2:0 nad Istrom 1961) Hari Vukas se nije proslavio (sedam utakmica, dvije pobjede, jedna neriješena i četiri poraza, to jest sedam bodova od mogućih 21), smijenjen je, naslijedio ga je također neuspješno Boro Primorac (šest utakmica, tri pobjede, ali i jedan remi i dva gubitka susreta, dakle deset bodova od 18), pa je za trenera angažiran Tramezzani. Koji je doslovno u zadnjem kolu uspio ugurati „bijele“ na četvrto mjesto, nota bene uz pomoć pobjede Rijeke nad Goricom (2:1).
Ipak, radi kronike treba notirati da je momčad Hajduka pod vodstvom Tramezzanija doživjela pet poraza, uz posebnu naznaku da su dva doživljena na Poljudu i to protiv Lokomotive i Osijeka s po 0:1. Baš ta činjenica dovodi do bolne istine za navijače Hajduka, a to je da su od proljeća 2021. do danas „bijeli“ na svojem terenu, na Poljudu, po tri puta potpisali predaje protiv Lokomotive, Osijeka, Dinama i Rijeke, te još dva puta protiv Istre 1961.
Na temelju takve kronologije može se izvući zaključak da momčad Hajduka u nastavku prvenstva prosipa bodove na svojem stadionu, što je i razlog da ostaju bez mogućnosti za borbu za naslov prvaka. Jer kada se događaju neuspjesi u derbijima protiv Rijeke i Dinama, onda su to gubici bodova s izravnim rivalima, vrijede dvostruko. A pogotovo je fatalna rasprodaja, može se kazati doživljeni su debakli, protiv autsajdera kao što su, objektivno, sastavi Osijeka, Lokomotive i Istre 1961.
Što se tiče aktualnog prvenstva, bjelodano je da je momčad Gonzala Garcíje prečesto igrala labavo, bez energije i prave duel-igre. Uostalom, to su posebno isticali komentatori na HTV-u, odnosno na društvenim mrežama. Čak i oni koji Hajduka doživljavaju na posebno pozitivan način, kao što su Joško Jeličić, Hrvoje Vejić, Luka Vučko, u novije vrijeme Darko Jozinović. Oni su, kao bivši prvotimci „bijelih“, moglo bi se pozvati na latinsku frazu „sine ira et studio“, dakle „bez srdžbe i naklonosti“, ipak realno komentirali šarolike izvedbe svoje bivše momčadi.
Evo, konkretno, Hrvoje Vejić (HTV):
- Hajduk je odigrao jako lošu utakmicu. I ovom utakmicom, kao i onom protiv Slavena u Koprivnici, srušili su teoriju da igraju bolje kada nema rezultatskog pritiska…
I Luka Vučko (Dalmatinski portal):
- Igrači se trebaju zamisliti, igranje za Hajduk je privilegija, ali i obaveza prema ljudima koji vole i bodre svoj klub.
Inače, fanatični navijači Hajduka, oni iz obitelji „torcidaša“, ustrajno su bodrili „bijele“, ali su ipak pri kraju utakmice s jednom od svojih pjesama opetovano poručili:
- I nema veze što Hajduk nema veze, i nema veze što sam pijan ja, i nema veze što nema moje ku..ve, sa Torcidon sretan sam ja…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....