Kako je Hajduk osvojio Maksimir? Jedna Tudorova odluka promijenila je sve, ovoga puta nije bio tvrdoglav

Što smo sve trebali gledati, koliko razočaranja s Hajdukom doživjeti da bismo jednom vidjeli Bijele u logičnom sustavu bez eksperimenata? Tudor je u Maksimiru upisao važnu pobjedu, bez obzira što mu taj uspjeh neće donijeti zacrtani plasman na drugu poziciju. Ali, Hajduk je napokon izgledao kao momčad koja zna što može i hoće. Istina je da je s druge strane imao i protivnika po mjeri, dekoncentrirani Dinamo koji je izvan ozbiljnog natjecateljskog ritma. Međutim, uvijek je to Dinamo, uvijek je utakmica s Modrima derbi pun naboja i važnosti, čak i kada ne određuje konačni plasman.

Zaigrao je Tudor s četiri u zadnjoj liniji, u sredinu postavio tercet s jednim klasičnim defenzivcem (Jurić) i dvojicom veznjaka koji imaju kreativnu moć (Caktaš i Jradi). Ispred njih je gurnuo Čuića u ulozi povučenog ofenzivca koji napada iz međuprostora, a obrana je počinjala od dvojice špiceva, Jaira i Eduoka, koji su pritiskali obranu Dinama.

Nije se ovaj put tvrdoglavo držao svog sustava s tri stopera, možda i zbog činjenice da su mu tri stopera ozlijeđena (Ismajli, Mujakić i Simić).

Moguće je da je uvidio i svoje pogreške, ali u svakom slučaju adaptirao je momčad prema kapacitetima igrača. Tri stopera u zadnjoj liniji često su ostajala na širokom prostoru sa suparničkim napadačima, a sredina terena je patila od igrača manjka ukoliko se bekovi ne bi uvijek mogli visoko dizati prema naprijed.

U Maksimiru je Tudor imao trojicu, zajedno s Čuićem, i četiri igrača u sredini, stoga ne čudi da su Bijeli u takvoj koncepciji uspjeli pomaknuti težište igre duboko na polovicu Modrih. Jurić je kontrolirao obrambeni blok u veznom redu, Čolina prolazio po lijevoj strani odigravši najbolju utakmicu otkada je došao u Hajduk, a Čuić se premetnuo u novu zvijezdu.