Ako je mogao Mourinho, može i Jakirović: Trener Dinama s ‘križancem‘ ide po svoj Sveti Gral

Analogija se nameće sama od sebe. Dinamo je ono što se od Sergeja Jakirovića očekuje da postane - stvar kontinuiteta. Ne samo na domaćem tlu, koje je baš ove sezone iznimno "rahlo" za Dinamovu stvarnost, već pogotovo na elitnim europskim pločicama.

Jer ovo više nije slučajno: od sezone 2018./19., kada se tesala ponajveća generacija u "plavoj" povijesti, mičući iz ormara aveti prošlosti, te je pod paskom Nenada Bjelice zakoračila u europsko proljeće i tamo u šahu držala i veliku Benficu, pa sve do danas - Dinamo serijski razbija svoja prokletstva, ali ujedno postavlja neke nove standarde. Za sebe, za one koji dolaze, ali i za cijelu ligu, te, konačno, regiju koja zavidno gleda prema onom stadionskom "Frankensteinu" i briše sline s lica...

Ovaj posljednji čini se naoko najmanjim, jer se, kao, radi o "ligi za siromahe", ali i ta se liga igra, u njoj je s radošću i ponosom egzistirao i jedan Jose Mourinho s Romom, pa onda, valjda, napokon može i Jakirović s Dinamom. I da se razumijemo, nakon Bjelice, pa Mamića i Krznara, zatim Kopića i Čačića, ovo je i njegov uspjeh - prolazak Betisa i ulazak u osminu finala europskog natjecanja definitivno ima težinu! I to s momčadi "križancem", gdje još postoji nekoliko izdanaka "reliquiae reliquiarum" iz Bjeličina doba, ali i nekim novim licima koja traže - autora. Pitanje glasi: jesu li ga napokon našli?

Zagreb, 220224.
Stadion Maksimir.
Uzvratna utakmica play-offa za plasman u osminu finala nogometne UEFA Konferencijske lige, GNK Dinamo - Real Betis Balompie.
Na fotografiji: Dinamo u osmini finala Konferencijske lige, slavlje, Sergej Jakirovic.
Foto: Damir Krajac/CROPIX

DAMIR KRAJAC Cropix

Dobacio je jučer poznanik usput, snen i pomalo mamuran od izbacivanja Španjolaca, prolazeći biciklom: "Je li ovo napokon ta prijelomnica...?" Kako je odlazio, tako je i to pitanje zapravo ostalo stajati u zraku, nestajući polako, baš poput eha koji prati Jakirovića otkad je došao. I na što je nakon utakmice i sam odgovorio: "Ah, koliko ih je već bilo...".

Nema, doduše, sumnje da je ovo daleko najozbiljnija utakmica Sergeja Jakirovića otkad je sjeo na klupu Dinama. Mudro, konkretno, zrelo, čak i autoritativno, bez velikih crnih rupa, s jasnim planom i idejom. S, ujedno, Ristovskim koji opet raste, s "doktorom" Mišićem, i Sučićem, koji moraju postati par, s dobrom "francuskom vezom", otkočenim Hoxhom, dominantnim Petkovićem i razbuđenim Baturinom, čiji govor tijela napokon odaje gard koji on ima i koji se od njega traži... To su bezdvojbeno zasluge i trenera. Istina, kao što smo i najavljivali, ovo je utakmica koja savršeno odgovara njegovu trenerskom habitusu, ali trebalo ju je pripremiti.

Jakirović je imao ove sezone doista mnogo "prijelomnica". Ali Dinamo još uvijek nije našao kontinuitet

I odigrati. Spomenuo je netko negdje kako Jakirović u posljednjih 17 utakmica ima samo jedan poraz, aludirajući kako ga se krivo i previše olako kritizira. No stvar je ipak malo dublja, i dojam je da ju shvaća i sam trener, određenim odgovorima na presici poslije utakmice. Jakirović je već, dakle, imao ove sezone doista mnogo "prijelomnica". Ali Dinamo još uvijek nije našao - kontinuitet.

Upravo je ta komponenta "Sveti Gral" Sergeja Jakirovića. Potraga, ujedno, kreće već sutra, protiv Rijeke u Maksimiru. Jedna od onih utakmica koje definiraju. Utakmica koja stvara, dijeli, i radi razliku. Jedna od njih bila je Betis, svakako. Ali sada dolazi ona druga, bitno važnija - Rijeka. Ovdje je HNL, Sergej, ovdje - skoči...