Džoker zovi, privremeni Ante, postao je - stalni Čačić. Dinamo je odlučio da u sljedeću sezonu krene s trenerom koji mu je donio prvenstvo u nikad uzbudljivoj završnici, kad je u Maksimiru zavladala panika da se titula neće obraniti. Čačić je zapravo izvučen iz naftalina jer je nakon izborničke pozicije uspio odraditi tek nepunih godinu dana u Egiptu kao trener Pyramidsa.
Njegov izbor za privremenog trenera za samo posljednjih pet kola nije bio dobro primljen kod dijela navijača. Sjetite se samo one utakmice s Osijekom, njegovo ime na zvučniku prozvalo se nakon Mislava Oršića. Dok je Oršić dobio ovacije, na spominjanje Čačića začuli su se sporadični zvižduci. A samo nekoliko kola kasnije, u onom posljednjem derbiju s Hajdukom, kad je službeni spiker pročitao njegovo ime, zvižduka više nije bilo. U nevjerojatno kratkom vremenu, Čačić je od TV-servisera kod Dinamovih navijača postao - trener. Skepsa oko njegovog imenovanja naglo je nestala. I poslala poruku klupskim strukturama da bi njegov izbor za sljedeću sezonu zapravo mogao biti dobar izbor.
Makar nije uživao povjerenje svih koji odlučuju kad je Dinamo u pitanju. Da jest, bio bi promoviran za trenera nakon osvajanja naslova u Šibeniku ili nakon pobjede nad Hajdukom. Vagali su u plavom domu je li on taj, ima li energije povesti Dinamo u sljedeću sezonu, koju će obilježiti svojevrsna rekonstrukcija momčadi. Tražili su mlađeg trenera, neko dugoročnije rješenje. Nakon svih potraga, nisu ga našli. Nitko od onih koje su tražili povećalom nije ponudio ono što su tražili, nitko zbog ovih ili onih razloga nije zadovoljio kriterije. A osim godina, Čačiću nisu mogli naći nikakvu zamjerku, iako, jasno, nije bio ciljano rješenje. Ali, ako ćemo kopati po povijesti, koliko je to Dinamovih trenera bilo ciljano rješenje?
Čačić ja napravio ono zbog čega je doveden za privremenog trenera. Stigao je u pogubljenu svlačionicu kako bi opustio igrače dovoljno da oni onda individualnom kvalitetom uzmu bodove vrijedne titule. Stvorio je okruženje u kojem su se plavi dečki osjećali dovoljno ugodno da se u potpunosti neopterećeno oslone na svoje visoke kvalitete. A to ne može svatko, zar ne? Čačić zrači toplinom i povučenošću, staložen je i u svlačionici zaista djeluje kao glava obitelji, kao tata kojem se sinovi uvijek mogu obratiti za savjet, koji će za svakoga pronaći neku toplu riječ. Možda upravo takav tip treba ovoj Dinamovoj svlačionici. Ali, naravno, sad je na potpuno drukčijem zadatku od ovog kojeg je imao do sada. Nova sezona je sasvim novi početak, više nema ulogu spasitelja, nego graditelja. Sad se iz odijela u kojem izgleda kao James Bond ili iz one šampionske majice koju je nosio na proslavi naslova prvaka treba transformirati u "šljakera", zasukati rukave, te dokazati maksimirskim čelnicima da nisu pogriješili što su ga potvrdili za trenera. Nama izgleda kao čovjek koji to može, ali sve će, kao i uvijek, pokazati rezultati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....