Ante Čačić nastavlja svoj trenerski pobjednički hod. Teški nokaut kojim je uspavao Hajduk donio mu je, držimo da se to već može kazati, novu titulu prvaka. Osigurao ju je već u veljači... Dakle, u deset mjeseci koliko je u plavom domu u drugom mandatu, uzeo je dva naslova prvaka! Nadodao je osvajanje Superkupa i plasman u Ligu prvaka koji je klubu osigurao financijsku stabilnost. To su njegovi argumenti, to su činjenice koje ga svrstavaju među Dinamove trenere kojima se mora odati priznanje za velike uspjehe. Sve ostale priče koje se mogu pričati po birtijama o tome je li kasno mijenjao, treba li više koristiti ‘ovog ili onog‘ igrača, je li mu je momčad protiv Gorice ili Slaven Belupa trebala igrati bolje su zapravo smiješne i padaju pred njegovim trijumfalnim argumentima. Sport je tako egzaktan, rezultat imaš ili nemaš. Sve ostalo su samo naklapanja.
Oni koji pozorno prate stvari, sjetit će se da je nakon zimskih priprema u Rovinju Dinamov trener govorio da će mu momčad na proljeće igrati sve bolje i bolje kako će prvenstvo odmicati. Upravo se to i događa, Modri su sve bolji iz utakmice u utakmicu, protiv Hajduka, kad je bilo najpotrebnije i kad se zapravo odlučivalo o naslovu prvaka, bili su - najbolji. Stalno se potenciralo da bi događaji u klubu mogli utjecati na svlačionicu.
Kao što vidite, nisu, a to je također Čačićeva zasluga, uspio je izolirati momčad od dvorskih borbi u klupskim kancelarijama. Kad se malo odmaknemo od tih uspješnih rezultata, možemo doći do još nekih zaključaka koji kazuju kako je Ante vukao odlične poteze. Evo samo nekih primjera.
Mladom Martinu Baturini gurnuo je ‘desetku‘, a mladić je upravo u njegovo vrijeme postao jedan od ključnih igrača Dinama. Kad je Bruno Petković bio u krizi, kazao je; ‘smatrat ću svojim neuspjehom ako Petko ne ode na Svjetsko prvenstvo‘. I što se dogodilo? Petković se digao u formi, bio je u Kataru, zabio onaj pogodak Brazilu koji je u konačnici donio polufinale. Ili kad je prodan Mislav Oršić, mirno je još u Rovinju ustvrdio da momčad ima zamjenu za njega, da na toj lijevoj strani bez problema može igrati Luka Ivanušec. Eto, Ivanušec igra sjajno baš na lijevoj strani, neviđeno je podigao formu, na putu je da se opet vrati u reprezentaciju. Pod njegovim vodstvom Dario Špikić je postao udarni dio prve postave, igra svoj najbolji nogomet u karijeri. Prošle kompletne sezone je zabio dva pogotka i imao jednu asistenciju. Ove je već zabio četiri pogotka i upisao pet asistencija, a proljetni dio sezone tek je zapravo počeo. Kod njega opet odlično igra i Dino Perić. I tako dalje i tako dalje... Vjerojatno niti jedan trener u novijoj plavoj povijesti nije bio pod većim kritikama javnosti, a eto napravio je posao na kojem mu se mora čestitati.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....