Odlazak Ljubičića iz Dinama je svjetski raritet! Startao u velikoj europskoj pobjedi, a onda neočekivano završio u avionu...

Naprasni odlazak Dejana Ljubičića (28) iz Dinama u Schalke doista je raritetan slučaj u svijetu sporta. Teško se prisjetiti sličnog primjera kad je neki igrač bio starter u važnoj utakmici svoga kluba, a onda je nepuna 24 sata nakon utakmice promijenio sredinu i otišao u drugi klub. Pa iako je taj odlazak bio iznenadan, u Ljubičiću se, po svemu sudeći, dugo „kuhalo” i sad je samo objeručke zgrabio prvu priliku za odlazak.

Očito je, naime, da nije bio zadovoljan i sretan u Dinamu. Kad je ljetos dolazio iz njemačkog drugoligaša Kölna (bez odštete, kao slobodan igrač), bio je prepun optimizma, ambicija je prštala iz njega. S Kölnom je osvojio naslov u Drugoj ligi i izborio status njemačkog prvoligaša, pa iako je imao nekoliko ponuda drugih njemačkih klubova (Werder, Augsburg, Union Berlin i Hoffenheim), izabrao je – Dinamo. Presudio je telefonski poziv Zvonimira Bobana...

- Velika mi je čast odjenuti Dinamov dres. Veselim se novim izazovima, od malih nogu navijam za Dinamo i zato sam posebno sretan što sam postao igrač Plavih. Došao sam osvajati trofeje i nadam se da ćemo već ovu sezonu naslov prvaka donijeti na Maksimir – govorio je ozareni Ljubičić nakon potpisa ugovora s Plavima.

I dobro je krenuo, bio je starter, a ukupno je u plavom dresu odigrao 22 utakmice, postigao je dva pogotka (oba protiv Maccabija u Europskoj ligi), imao je i tri asistencije. I ta je utakmica protiv Maccabija, ne samo zbog postignutih golova, bila i njegovo najbolje izdanje u Dinamu. Odigrao je odlično i na predstavljanju Dinamove nove momčadi na Maksimiru, u pripremnoj utakmici s ukrajinskim Krivbasom. Pobijedili su Plavi 5:1, Ljubičić je bio dvostruki strijelac i prvo ime dvoboja. Sjećamo se da smo tada napisali kako je Dinamo dobio veznjaka koji se ističe ulascima između suparničkih linija, u prazan prostor, kao i udarcima iz daljine, što bi moglo postati novo Dinamovo oružje...

Međutim, nije Ljubičić nastavio na istoj razini, bilo je u njegovoj igri dosta oscilacija, gotovo se cijelu jesen „tražio”. No, unatoč slabijim nastupima, nitko mu nikad nije mogao prigovoriti izostanak truda ili pomanjkanje želje. Silna energija bila mu je jak adut, trkački je gotovo na svakoj utakmici bio među najboljima, ali gdjekad je to bilo premalo za pozitivnu ocjenu ukupnog dojma i učinka.

Svjestan je toga, valjda, bio i Ljubičić, osjetilo se da ima sve manje kredita i kod zagrebačke publike i došao je u situaciju da više ne dolazi radostan na treninge. A prije samo pola godine bio je presretan jer je potpisao za klub za koji navija od malih nogu, život u Zagrebu itekako mu je odgovarao. Ali ni u Dinamu nisu baš bili zadovoljni njegovim igrama, nije više bio siguran starter, očekivalo se više od igrača koji je za austrijsku reprezentaciju odigrao devet utakmica (posljednji je put nastupio protiv Moldavije prije dvije i pol godine) i došao je kao veliko pojačanje, no igrama, kad se sve zbroji, nije opravdao taj epitet.

Nezadovoljstvo je stoga bilo tiho i obostrano, pa Dinamo nije Ljubičiću radio nikakve probleme oko odlaska kad je stigla ponuda Schalkea, Ljubičića je jako želio dovesti trener Miron Muslić i u tome je uspio. Njemački će drugoligaš platiti Plavima milijun eura na ime odštete i, znamo li da je u Maksimir došao besplatno te da je bio u prvom platnom razredu (750.000 eura godišnja plaća plus bonusi), računica govori da Dinamo nije, u financijskom smislu, ništa izgubio, štoviše, čak je nešto i zaradio. Međutim, u igračkom smislu, Ljubičić nije Dinamu dao ono što se očekivalo, niti je igrač bio zadovoljan svojim igrama i učinkom, pa je otišao u Gelsenkirchen, u kojem će na proljeće zarađivati manje nego što je zarađivao u Dinamu. I taj podatak dovoljno govori o Ljubičićevu nezadovoljstvu...

Nakon utakmice protiv Steaue bivši Dinamov veznjak, Dražen Besek, dobro je opisao Ljubičićevu igru:

- Uz Mišića i Zajca, Dinamu treba drukčiji vezni igrač nego što je to Ljubičić. Jer Ljubičić ne daje ono što treba ovome Dinamu. Jednostavno, nije taj profil igrača, Plavima treba dinamičan i kreativan igrač u veznom redu...

I to je točna konstatacija. Očito je, eto, da Dinamova igra i Ljubičić nisu „kliknuli” i nije to usamljen primjer u nogometu, bilo je slučajeva na višoj kvalitativnoj natjecateljskoj razini u kojima se neki vrhunski igrači nisu snašli u određenim sredinama, pa su potom igrački eksplodirali u drugim klubovima. Recimo, Mo Salah nije briljirao u Chelseaju i Romi, ali je postao ikona Liverpoola. Paul Pogba i Diego Forlan nisu se snašli u Manchester Unitedu, ali su odlično igrali u Juventusu, odnosno madridskom Atleticu, Thierry Henry je „šepao” u Juventusu, pa zablistao u Arsenalu, da ne nabrajamo dalje...

Uglavnom, Ljubičić se u subotu prijepodne oprostio sa suigračima u Maksimiru i u popodnevnim je satima odletio u Gelsenkirchen. U Schalke, inače, dolazi u sjeni megatransfera i dolaska Edina Džeke u ovaj klub, no trebao bi biti osjetno pojačanje za trenutačno vodećeg njemačkog drugoligaša, pa se tako Ljubičiću otvara prilika da dvije sezone uzastopce izbori prvoligaški status s klubom.

Ljubičiću definitivno odgovara način igre u Njemačkoj, podsjetimo da je prije dvije i pol godine čak bio i na meti Barcelone, a Wolfsburg je Kölnu u to vrijeme nudio 20 milijuna eura za Ljubičića, no klub je odbio tu ponudu. U Dinamu, nažalost, nije iskazao sav svoj potencijal, međutim osvoje li Plavi naslov prvaka Hrvatske, u Ljubičićevoj će biografiji biti upisan i taj trofej.