Navigation toggle
 BORIS KOVACEV/CROPIX
POBJEDNIČKI MENTALITET

Derbi na Rujevici bio je najbolja definicija i opis karijere maksimirskog Bravehearta - istinske ikone Dinama!

Navijači mu skandiraju ime, suigrači ga bezuvjetno slijede, ljudi u klubu nude mu doživotne ugovore
Piše: Tomo NičotaObjavljeno: 11. travanj 2022. 22:43
Prati Sportske novosti na Googleu

Pogodio je mrežu, potom udario i korner zastavicu, skinuo je dres i ‘napucao’ mišiće. Koktel emocija, bijes i ljutnja zbog onoga što su mu vikali s tribina pomiješani s fustracijama zbog svega što je Dinamo na Rujevici proživio u tih 85 minuta i na kraju, sa srećom i ponosom zbog pobjede koja je Dinamu dodatno približila naslovu prvaka. Arijan Ademi zabio je u modrom dresu 35 golova, bilo je tu važnih golova u velikim, europskim utakmicama, ali rijetko je koji bio tako važan, čak i presudan ne samo za utakmicu već za čitavu sezonu.

Ozljeda ostavila trag

Prije tog gola u Labrovićevu mrežu, Ademi se mučio. Nije to bila, učinkom, njegova velika partija. Gubio je neke lopte koje inače ne gubi, ‘ispao’ u nekim duelima u kojima obično ne bi ispao, k tome dobio i nekoliko udaraca, činilo se jednom kao da i neće moći nastaviti utakmicu. Ozljede i propušteni treninzi ostavili su trag. No, zapravo je taj derbi bio najbolja definicija i opis njegove karijere. Kad se čini da je loše, da on, ili Dinamo, gacaju u blatu i kraj tunela ne nudi čuveno svjetlo, onda postoji samo jedan izlaz. Ustati, a ne odustati! Ademi je opet posegnuo za tim scenarijem, kad je za Dinamo puno toga izgledalo bezizlazno, on je pronašao neku dodatnu snagu, preuzeo odgovornost i pokraj svih napadača koji su u tom trenu bili na terenu baš je on bio na pravom mjestu i pogodio gdje treba.

image
BORIS KOVACEV/CROPIX Cropix

To je još jedno poglavlje o njegovu pobjedničkom mentalitetu, o karakteru koji je toliko puta dosad bio na kušnji. I onda kad je zbog dopinga bio suspendiran i borio se sa sustavom, stereotipima i poniženjima. Valjda je samo on istinski vjerovao da će se vratiti nogometu bolji nego ikad. Ili onda kad mu je možda bilo i teže. Kad nije bio u rukama ‘više sile’ i birokracije, već je sva odgovornost, ispalo je tako, bila na njegovim leđima, kao da su mu u njedra gurnili kompletnu sudbinu Dinama. Bilo je to onda, nakon rastanka Dinama i Bjelice, nakon potresa, na početku pandemije i opće depresije, kad se nije znalo što biti sutra, a kamo li što će biti s nogometom, kad je klub odlučio igračima (i zaposlenicima) samnjiti ugovore i plaće, Ademi je bio razapet između svih tih strana.

Dio navijača pozivao ga je da povede bunt i stane uz Bjelicu, da ne bude ‘obični plaćenik’, u klubu su željeli da bude most prema svlačionici i smiri tenzije te pomogne Dinamu i ljudima koji su stali uz njega kad mu je bilo teško, suigrači su htjeli da se za njih i njihova prava izbori pred Upravom. Bilo je tada trenutaka kad je i pogled na nogometnu loptu izazivao žgaravicu, kad je bilo jasno da će, štogod napravio i odlučio, nekoga razočarati.

S njegovim potpisom

Opet je bilo pitanje, kojim putem ići, ustati ili odustati, ima li ovo više smisla? I tada je ustao i - postao ikona, legenda. Navijači mu danas skandiraju ime i crtaju murale, treneri se mole za njegovo zdravlje, suigrači ga bezuvjetno slijede, ljudi u klubu nude mu doživotne ugovore, skidaju kapu i pitaju za mišljenje prije važnih odluka... Kao što se donedavno činilo nemogućim da ijedan igrač u Dinamu dostigne takvu popularnost, respekt i divljenje svih mogućih istih i suprotnih strana, svih (ne)istomišljenika, tako se negdje u 70. minuti činilo nemogućim da će Dinamo na Rujevici uzeti tri boda i ponedjeljak dočekati s optimizmom, kao prvi kandidat za naslov prvaka. Ustati, a ne odustati i kad se čini da ne može ispasti dobro. S potpisom Arijana Ademija!

Standings provided by SofaScore LiveScore
19. studeni 2026 16:58