Dinamo će ostati bez kompletne infrastrukture, 500 djece neće imati gdje trenirati, a cijela priča - stoji!

Jedna tema s maksimirskog brifinga, premda zabilježena, prošla je gotovo potpuno ispod radara. Dok se pričalo o Livakoviću, Kotarskom, Ivanušecu, Vikingovu ožiljku, Kovačeviću i milijunima, Zvonimir Boban izgovorio je rečenicu koja bi za nekoliko mjeseci mogla postati jedan od najvećih Dinamovih problema.

- Pitanje kampa stoji na mjestu... - priznao je iskreno predsjednik Dinama.

I doista - stoji. Dok Zagreb nakon desetljeća čekanja s pravom gleda prema novoj Kranjčevićevoj, prvom novom nogometnom stadionu u gradu nakon više od pola stoljeća, negdje se putem gotovo izgubila "nulta točka" cijeloga maksimirskog projekta. Dovršetak Kranjčevićeve, naime, nužan je preduvjet za rušenje starog Maksimira, a toga trenutka Dinamo neće izgubiti samo stadion. Ostat će bez praktički kompletne nogometne infrastrukture na kojoj danas svakodnevno funkcionira. Prva momčad ostat će bez trening-baze, a još je ozbiljniji problem kompletna akademija, odnosno oko pet stotina djece koja danas svakodnevno koriste maksimirske terene.

Da krajnje pojednostavimo: onoga časa kada prvi bager krene u konačni obračun s maksimirskim Kvazimodom, Dinamo će dobiti novi privremeni stadion na Trešnjevci, ali istodobno ostati bez vlastitog doma za svakodnevni život. Jednom ili dvaput tjedno moći će igrati na novoj trešnjevačkoj bombonijeri. Ostalih pet ili šest dana - negdje mora trenirati. Ali gdje, postaje pitanje svih pitanja...

Priča o novom Dinamovu kampu u samo godinu dana prošla je nekoliko potpuno različitih faza. Prošlog ljeta govorilo se o Borongaju, zemljištu u sklopu sveučilišnog kampusa, za koje je Boban javno zahvaljivao Vladi i rektoru Sveučilišta. Potom se početkom ove godine pojavila nova, naizgled konačna lokacija: Mandlova, odnosno golemi prostor iza Kraša, na istočnoj strani grada.

Ideja je bila logična. Dinamo bi ostao u svom kvartu, nekoliko minuta od novog Maksimira, a ondje bi se u fazama stvarao pravi klupski kamp za prvu momčad i akademiju. Osam mjeseci poslije, međutim, cijela priča više ne izgleda tako jednostavno. Prema onome što je rečeno u ponedjeljak, imovinskopravni odnosi na prostoru Mandlove nisu riješeni. Grad pokušava pronaći model kojim bi sadašnje vlasnike obeštetio drugim zemljištem, čime bi se otvorio prostor za Dinamov kamp. No čak i kada bi se takav dogovor postigao sutra, slijedile bi brojne pravne, urbanističke i projektantske procedure.

Ujedno, poznavatelji prilika upozorit će nas da bi u slučaju rješenja oko Mandlove prije "prve lopate" moglo proći još približno dvije godine. A onda bi tek uslijedila gradnja. Dinamo, jasno je, toliko vremena - nema. Kranjčevićeva bi, prema trenutačnom rasporedu, trebala biti spremna tijekom proljeća 2027. godine. Preseljenjem Dinama na Trešnjevku otvorit će se prostor za rušenje Maksimira. I upravo se tu pojavljuje pitanje na koje danas nema javnog odgovora: Gdje će Dinamo trenirati kada Maksimira više ne bude? Prema informacijama iz više izvora, u dosadašnjim razgovorima iskristalizirala su se neka (ne)realna prijelazna scenarija.

Prvi je Zagrebello, postojeći nogometni kompleks u Veslačkoj ulici. Problem je što se Grad i apsolutno devastirani - fizički i moralno - NK Zagreb Dražena Medića oko tog prostora godinama spore na sudovima, a dosadašnji pravni rasplet nije išao jednostavno u korist Grada. Bez dogovora ili izvansudske nagodbe teško je zamisliti da bi Zagrebello u kratkom roku postao Dinamova baza. A čak i kada bi se pravni problem neočekivano brzo riješio, kompleks bi prije ozbiljnijeg korištenja zahtijevao dodatna ulaganja i sanaciju.

- Bojimo se da tu pomoći nema. Medić nema namjeru razgovarati ili pregovarati. Njega je želio izbaciti još pokojni Milan Bandić, ali njegovom smrću došlo je do novih prijepora, pa i vrlo suspektne sprege koja se ne želi oprostiti s tim vrlo vrijednim komadom zemljišta. Bez obzira na sanaciju to bi rješenje bilo najjeftinije, ali... - čujemo od naših insajdera.

Druga je mogućnost da se tijekom rušenja Maksimira sačuva dio sadašnjih pomoćnih terena iza južne tribine. Time bi barem dio Dinamova pogona mogao ostati na sadašnjoj lokaciji, ali bi zbog fizičkog razdvajanja aktivnog trening-centra i golemog gradilišta novog stadiona cijeli projekt postao složeniji, sporiji i skuplji.

Treća opcija vodi izvan Zagreba - prema Velikoj Gorici. Tamo upravo raste novi kamp HNS-a s četiri terena i stadionom, koji bi prema planu trebao biti otvoren do ljeta 2027. godine, dakle upravo u razdoblju kada bi Dinamo trebao ostati bez Maksimira. Na sastanku u Dinamu, međutim, moglo se čuti kako u klubu tu mogućnost zasad ne razmatraju, prije svega zbog mogućih konotacija takvog aranžmana. Pritom postoji i posve praktičan problem: četiri terena HNS-ova kampa nisu četiri slobodna terena. Kompleks će prvenstveno služiti potrebama reprezentativnih selekcija, od najmlađih kategorija prema seniorskim momčadima, uključujući i ženske reprezentacije.

- Nitko nije ni postavio tu ideju, vidjeli smo u medijima da se spomenulo, ali doista je i u teoriji nerealno pa i nemoguće pomiriti potrebe Saveza s onim Dinamovima - reći će nam neslužbeno iz HNS-a.

Problem je, dakle, "samo" jedan: ako Mandlova ne bude riješena, Zagrebello ostane zaključan sudskim sporovima, a pomoćni tereni Maksimira uđu u zonu rušenja, klub se vrlo brzo može naći pred infrastrukturnim vakuumom. Zagreb ionako vapi za nogometnim terenima ovoga tipa, a pogotovo za infrastrukturom na razini potrebnoj za Dinamovu svakodnevicu. Slijedom svega Grad Zagreb pitali smo gdje će, u trenutku kada se Dinamo preseli u Kranjčevićevu i započne rušenje Maksimira, trenirati prva momčad i oko 500 djece iz jedne od najpoznatijih nogometnih akademija Europe.

- Nažalost, mi dodatnih informacija nemamo. Trenutno solucije nema, Grad traži rješenje, a svima je jasno da se klub ne može seliti iz Maksimira dok se ne nađe izlaz - doznajemo neslužbeno iz krugova bliskih Dinamu.

Ili, u prijevodu, dok nema adekvatne solucije, ne može se krenuti s rušenjem Maksimira, što znači da se o očuvanju južnog dijela ne razmišlja... No istražujući moguće izlaze iz cijelog infrastrukturnog labirinta, došli smo i do podatka da maksimirski problem možda nije bez alternativnog rješenja. Prema informacijama kojima, dakle, raspolažemo, u gradskom vlasništvu postoji još najmanje jedna lokacija koja bi potencijalno mogla zadovoljiti prostorne uvjete za Dinamov kamp i, uz relativno jednostavnije postupke prenamjene, otvoriti potpuno novi smjer.

Radi se o Blatu, blizu nedovršene Nacionalne bolnice, o čemu se u prošlosti već i promišljalo, blizu koridora predviđenog Jarunskog mosta. Tamo postoje dvije čestice, jedna broji 275 a druga 65 tisuća kvadrata i na njih je upisan Grad Zagreb, uz jednu zabilješku koja bi se, pretpostavlja se, mogla riješiti (Mandlova za ilustraciju broji 80-ak tisuća kvadrata). Riječ je u ovome času, barem prema našim izvorima, o potencijalnim, ali i jedinim opcijama, s obzirom na to da je na GUP-u obilježena s "R1", što znači da je određena za sport i rekreaciju. Uz Mandlovu i Blato, doduše, postoji i prostor pored Jakuševca, no taj je prostor primarno zamišljen za lokalno stanovništvo i povećanje kvalitete života tamošnjih žitelja. Govorimo, pritom, o mogućim lokacijama u urbanom gradskom središtu, bez Sesveta, južnih prigradskih dijelova grada...

Ipak, u jednome od razgovora saznajemo kako u Gradu vjeruju da će ipak vrlo brzo riješiti sve sporove oko Mandlove, koja je označena kao "ta". "Politika je tako odlučila i puše se u dobrom smjeru, što prije desetljeća i više vremena nije bio slučaj. A to je dobar znak", priča nam naš izvor. Iako, ponavljamo, uza sve napore i dobru volju, potrebite stvari za pokretanje gradilišta zahtijevaju vrijeme.

- Bojim se da cijeli proces, od lokacijske dozvole, natječaja i projekta, preko građevinske dozvole i javne nabave do izbora izvođača, uz mogućnost žalbi, donosi objektivni vremenski okvir od minimalno dvije godine. A tek onda može se krenuti s poslom. Koliko bi nakon toga trebalo da se ostvare uvjeti za preseljenje akademije i svega što Dinamu treba, ne znam - iskren je naš sugovornik.

- Nažalost, rješenje koje bismo voljeli ponuditi, a to je Zagrebello, nije u našim rukama jer se i dalje vodi pravni spor. Da je objekt u vlasništvu Grada, on bi sigurno zadovoljio sve potrebe Dinama do daljnjega - reći će, pak, u srijedu i gradonačelnik Tomislav Tomašević.

- U smislu apsolutno potrebnog rješenja razgovaramo s Dinamom i razgovarat ćemo ih i dalje - zaključio je Tomašević, pritom ne spomenuvši Mandlovu.

Za one koji znaju nešto više, međutim, upravo je to - dobar znak.