Navigation toggle

Arber Hoxha

 JOSIP BANDIC Cropix
naslov imperativ?

Dvije dekade moći nestaju, a Dinamo ulazi u turbulentnu tranziciju s jasnim ciljevima i manjkom vremena

Reset kluba, jesenski vrh i europska ambicija traže strpljenje dok se ruši mit o vječnoj dominaciji
Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 24. siječanj 2026. 18:42
Prati Sportske novosti na Googleu

Unutar dvadesetak prošlih godina bili smo svjedoci apsolutne Dinamove dominacije u hrvatskom nogometu. Na svim isprepletenim razinama, financijskim prije svega, pa natjecateljskim, statusnim, sportskim i društvenim utjecajima u svom okruženju, taj Dinamo postao je premoćan za sve u HNL-u. To je vrijeme i apsolutne vladavine jednog čovjeka, Zdravka Mamića, sa njegovom kompletnom prtljagom pozitive i negative.

Nikad ne reci nikad, ali teško je povjerovati da bi se slična ukupna dominacija u svim segmentima mogla više ponoviti u domaćem nogometu. Unutar dva desetljeća od Dinamove Lige za ostanak do rekordnih utržaka, trofeja, transfera i utjecaja u HNS-u, dogodile su se (bez)brojne promjene u našem društvu i globalno gledano. Jednostavno ne postoje više (pred)uvjeti da se takva dominacija jednog kluba ponovi. Ta je platforma potrošena u svojoj eri.

Danas drugi klubovi imaju bolje prihode, bolje rade, ne moraju imperativno prodavati igrače Dinamu kao nekad, jer mogu i sami usmjeravati transfere, a osim toga vidljivo je da svaki klub prioritetno gleda sebe i praktično više nije za neke (ne)principijelne koalicije viđane u ne tako davnoj prošlosti…

image

Robert Mudražija

JOSIP BANDIC Cropix

Dinamo je bio i ostao veliki klub, uz Hajduk najveći u Hrvatskoj, i svaka priča o ambicijama počinje i završava ciljem osvajanja naslova prvaka i kupa. Sve velike ere uspješnosti, prije ili poslije, imaju svoj kraj. Juventus, Lyon, Milan, Man United i ini primjeri epohalne (trofejne) dominacije ukazuju kako se teško priviknuti poslije serije uspjeha na grčevitu borbu i neuspjehe u borbi za (iste) vrhove.

Dinamo je već prošle sezone, a bilo bi stručno logično da je to učinio i koju godinu prije, trebao resetirati svoju natjecateljsku i inu stvarnost. Ona je bila u padu i, ako je jednom snagom dominantnog kadra ostvario ambiciju naslova (2024.), nastavak njegova slabljenja nije “prošao” drugi put, odnosno lani. Kad je izgubio naslov u trci s Rijekom 2017., bilo je puno promjena u kadru (simbolički, dolazak Petkovića, Oršića…), nakon čega je Dinamo opet okupio kvalitetniju grupu i započeo novu fazu dominacije, uz trenera Bjelicu, okrunjene i europskim iskoracima.

Sedam godina kasnije, u potpuno drugačijim uvjetima Dinama (drastične promjene ustroja kluba), ali i HNL-a općenito, dogodilo se novo resetiranje. Po intenzitetu i drastičnije, a u kojem je pune ovlasti dobio Zvonimir Boban. Proces razvijanja novijeg Dinama, u drugačijim okolnostima, teče s ne baš logičnim ehom dramatičnosti. Modri su prvaci jeseni i još konkurentni za prolaz u Europskoj ligi. Osvojeno je devet bodova više nego lani u prvoj polovici, dok Hajduk ima bod više, a Rijeka čak 12 manje (i utakmicu manje).

Zašto se osjeća taj negativan (više medijski-mrežni) eho ako su natjecateljski dosezi potpuno obnovljenog kadra, na klupi i u momčadi, i to u fazi realno dubokih statusnih promjena funkcioniranja kluba i okruženja, relativno pozitivni i na liniji ambicija kluba? Dobar dio uzroka je svakako u gore navedenim uspješnostima dviju dekada, koje su sada, u očito drugačijim okolnostima, apostrofirane kao imperativni kriteriji. Prije par godina, kada se Dinamo počeo prilagođavati na drugačiji život i ustroj kluba, pisali smo kako te rezultatske uspješnosti (posljedično transferne) ostaju za navijače, pa i medijsku javnost, polazište ambicije.

Bilo je za očekivati da će novija realnost, u kojoj ta dominacija više nije standard, izazvati određene prijepore. No, dojam je da je dodatno negativni kontekst ojačan zbog očekivanja da će Boban odmah i promptno ispuniti sva i najveća očekivanja unutar kratkog vremena. To je prije svega nelogično očekivanje, jer ama baš nitko ne može unutar godine dana ubrzati procese jednog dugoročnijeg projekta.

Nije ni realno da itko u tako drastičnim promjenama sve u startu pogodi u izborima, svejedno govorimo li o trenerima, igračima, suradnicima, osobnom funkcioniranju i inim faktorima te centrifuge zvane Dinamo. Dodatno tu atmosferu negative generiraju oni koji su po svojoj definiciji protiv “nekoga i nečega”, pogotovo protiv onih koji imaju “ime”, naposljetku i oni koji gaje animozitete prema aktualnom čelniku Dinama…

Boban će, kao i svaki čelnik Dinama (isto vrijedi više-manje za svakog čelnika HNL kluba), morati apsorbirati te logične i nelogične udare te, s vjerom u ono čemu stremi, rudariti da ostvari željene vizije. One su, kako je to kazano u medijskim istupima, kontinuitet napredovanja kluba u svim segmentima, formiranje snažne i kvalitetne grupe u svlačionici, podizanje Akademije na razine koje će donijeti nove talente za Dinamove ambicije i posljedično egzistencijalno potrebne transfere, a kao okvir toga financijsku stabilnost i natjecateljski iskorak. Dinamo ima proračunsku viziju sedamdesetak milijuna eura, ali se za više od pola toga mora svake sezone (iz)boriti. Velikim dijelom na terenu.

image

Mario Kovačević

JOSIP BANDIC Cropix

Upravo je faktor napredovanja, kojeg šira javnost uglavnom fokusira kroz rezultat, a zapravo ima više spomenutih faktora, imperativ da bi se snažila temeljna neophodnost, financijska stabilnost. Iako se početkom ljeta govorilo o sezoni prestrojavanja i ustrojavanja, na svim razinama, prvi dio prvenstva odao je da Dinamo već sada može (a ne znači da hoće) biti u šampionskom ritmu. Čime se ljetna želja o borbi za naslov logično zamjenjuje legitimnim očekivanjem da se vrati naslov prvaka.

U tom kontekstu čini se uvjerljivom teza da je taj doseg točka na kojoj će se lomiti status trenera Marija Kovačevića. Njegov je kadar najopremljeniji u ligi za naslov i za kup, i od toga trener koji je podijelio javnost ne može pobjeći. Što se tiče čelnika kluba, u ovom slučaju prioritetno Bobana, njihovi imperativi imaju duži prag tolerancije, ali su koncentrirani u iduće dvije godine, kada se očekuje iskorak na gore spomenutim faktorima napredovanja. To znači stabilan klub koji će u HNL-u biti stalni akter borbe za naslove te sposoban u Europi djelovati konkurentno, kao što je to znalo biti proteklih desetak godina. Prije nego što se to postalo, bila su potrebna iskustva posrtaja, doselekcije (uspješne!) i, najpodcjenjeniji od svih, faktor vremena…

PRIORITETI DRUGIH KLUBOVA

Hajduk – koliko god bilo realno ili nerealno, u proteklim dekadama nije se mijenjalo očekivanje Hajdukove javnosti, a to je naslov prvaka. Pokušalo se sve od posljednje titule 2005., mijenjalo aktere na svim razinama, ali drugo mjesto bio je "vrh". Možda je vrijeme da prioritet na Poljudu bude strategija stvaranja i razvoja igračkog kadra te igre kroz logično vrijeme, uz snaženje uvjeta za rad, a u lancu tih faktora usko povezana financijska stabilnost. To je jedini put kojim se nije još krenulo…

Istra 1961 –Klub je u viziji vlasnika Baskonije-Alaves definiran kao onaj koji će stvarati talente, selekcionirati mlade igrače iz lokalnog, nacionalnog i globalnog okruženja, uz jaki oslonac na Akademiju, a koji će vremenom postati samoodrživ. Natjecateljski dometi definirani su pod egidom "napredovanje", a što se prepoznaje i u boljim plasmanima posljednjih par godina, ali i nužnim razinama ustroja kluba. Da bi projekt dobio na snazi, osnažena je ambicija borbe za Euro iskorak.

Slaven Belupo – nedvojbeno jest da je klub iz Koprivnice postao sličan Slaven Belupu iz razdoblja kada je bio i u Europi, prije 2 desetljeća i drugi. Lani su bili na korak od Europe, sada su u istom "kolu". Uz vodstvo iskusnog Markulina klub jača, razvilo se više važnih talenata, a strši Jagušić. On će sigurno donijeti potrebne financije da se nastavi rast kluba koji nema privatnog vlasnika, sponzora je malo, tei sukladno tome je učinjeno na terenu ključno da se održava pogon.

Rijeka – koliko god se činilo da su nekad u nervozama uvjetovanim natjecateljskim i inim statusima, Rijeka je desetak godina stabilna snaga. Po dometima drugi iza Dinama, sa manjim resursima ali očito puno kreativnosti vodstva i aktera na klupi i terenu. Lanjska dupla kruna je bila neočekivana, i nadomjestila je očekivaniji naslov sezonu prije. Ovog proljeća prioritet je što duže biti u Europi (zaraditi), što bliže vrhu te pripremiti se za novi iskorak u ljeto. To podrazumijeva važne transfere za život.

Varaždin – otkako su se 2021.vratili u elitni rang, Varaždinci napreduju na svim razinama. Nakon dva šesta mjesta lani su izborili četvrto te se vratili u Europu. To je ono što daje zamah ambiciji kluba, koji je privatiziran, ali još uvijek svojom snagom na terenu, pogotovo uz stručno kormilo Šafarića te podršku Uprave, održava pogon konkurentnim. Varaždin ove sezone nastavlja ritmom prošle i legitimno cilja na europsku vizu te afirmaciju novih mladih vrijednosti.

Gorica – nakon što se uspjeli spasiti prošle sezone na terenu, najvažniji "spas" čini se privatizacija. Ona je omogućila da Gorica bude bez financijskih stresova, posljedično konkurentnija, a vidljivo je da se želi i infrastrukturno napredovanje. Rezultat je bolji nego prošlih par sezona, ali dojam je da Gorica može i treba više. To je doduše proces, jer puno se mijenjalo i nije lako snažiti kadar unutar jedne sezone. Stabilni finiš u zoni sredine je prioritet za nastavak jačanja.

Lokomotiva – puno se toga promijenilo kod Lokosa pa su oscilacije nešto što nameće logika. Mladi trener Jelavić potvrdio je nadarenost iskazanu u omladinskim kategorijama i stvara novu škvadru i igru. Nije to jednostavno jer klub mora prodavati igrače da bi mogao egzistirati, što onda i usporava procese sazrijevanja momčadi. Proljeće je prilika da ubaci, sada iskusnija grupa, u višu brzinu te ostvari miran plasman u sredini tablice.

Vukovar 91 – objektivno rečeno Vukovarci su u jesenjem dijelu nadmašili očekivanja. Ne samo da su pokazali da mogu pratiti ritam SHNL-a, nego su djelovali odlično i protiv Dinama, Rijeke… Trener Silvio Čabraja potvrđuje kvalitetu svojih stručnih procjena, Vukovar je u napredovanju, a sada ih čeka iskušenje da sa redizajniranom momčadi, sa limitom stalnog gostovanja, ostvare prioritet, ostanak u ligi.

Osijek – djeluje nestvarno da klub koji ima najbogatijeg vlasnika, najmoderniji stadion i kamp, sve uvjete za vrhove, drži fenjer u SHNL-u. Dvije sezone djeluju u padu i plaćaju ceh krivim odabirima u uredima, na klupi i posljedično na terenu. Prioritet Osijeka je da što prije pobjegne sa dna tablice i možebitne grčevite borbe za ostanak, ali je imperativno da to napredovanje prati uvjerenje okruženja da se preokrenulo loš kurs. Bez povjerenja navijača i javnosti Osijek ne može iskoračiti.

Standings provided by SofaScore LiveScore
08. studeni 2026 18:08