Hajduk je nama jedini konkurent ove godine, s maksimalnom dozom poštovanja poručio je Mario Kovačević u predvečerje derbija na najavnoj konferenciji, ali idućih 90 minuta na Poljudu serviralo je dokaze da je riječ “konkurent”, ipak, neprikladna u ovoj konstelaciji snaga. Dinamo je, u punom smislu, nadmoćniji suparnik od Hajduka. Iako su ih nakon završnog kola u prošloj sezoni dijelila samo dva boda, prilično je izvjesno da će se “modri” u ovoj kampanji vratiti na uobičajene postavke i utrku okončati s dvoznamenkastim bodovnim viškom nad najvećim rivalom.

Splićani su u svibnju prošle godine, s ta dva boda zaostatka za Rijekom (i Dinamom), bili najbliže tituli u prethodna dva desetljeća, a ako zbrojimo sve bodovne zaostatke za Dinamom u posljednjih 20 sezona - od one godine kada se u Maksimiru igrala “liga za bedaka” - Hajdukov zaostatak za zagrebačkim klubom ukupno se penje na brutalnih - 375 bodova. U prosjeku, to je oko 19 bodova zaostatka u svakoj od prethodnih 20 sezona hrvatskog prvenstva, a nikoga neće šokirati ako sa sličnim brojkama bude koketirao i ishod tekuće sezone.

10 bodova prednosti uoči 11 završnih kola djeluje kao dovoljan zalog za titulu

JAKOV PRKIC Cropix

Dinamo je u nedjeljnom derbiju u dvorištu rivala demonstrirao silu. U svim parametrima. Gosti su, zapravo, igrali onoliko koliko su htjeli, kako su htjeli i kada su htjeli, jer nakon što se Hajduk nakratko pojavio na terenu i smanjio zaostatak, ponovno je uslijedio isti obrazac u Dinamovoj igri: ekspresan pronalazak rupa i prostora u suparničkoj obrani, a zatim i jednostavna, elegantna akcija za novi bijeg na dva pogotka prednosti. Hajduk je, s druge strane, u pet dana razmaka ponovno ostao zarobljen u 20 godina dugačkom raskoraku između nerealnih očekivanja i stvarnih mogućnosti, pa će ovo (vjerojatno) biti još jedna sušna sezona.

Gonzalo García na Poljudu je predstavljen kao središnja figura dugoročnije vizije. Onoga što je, nerijetko se ističe, nedostajalo Hajduku u prethodna dva desetljeća. Urugvajsko-španjolski strateg neumorno i uporno inzistira na svom stilu igre i filozofiji nogometa, s famoznim “build-upom” od vratara i posljednje linije, dok, primjerice, izostavljanje Marka Livaje iz udarne postave više nije ni vijest. Manjak njegova “razmišljanja izvan kutije”, pak, evidentan je ako se pogleda repriza sva tri derbija u ovoj sezoni, u kojima je splitski klub osvojio jedan bod, ali u sva tri dvoboja bio je podređeni takmac.

Jedni gore, drugi dolje

Hajduk je kvalitativno - u ovom trenutku, ali i u prethodnih 20 godina - inferioran najvećem rivalu i nadigravanje s Dinamom zapravo je jednosmjerna karta za potpisivanje kapitulacije. Igra mačke i miša. Ovakav Hajduk ne može uhvatiti Dinamo na krivoj nozi, s takvim planom za bitku, s manjkom taktičke fleksibilnosti i s (pre)velikim povjerenjem u određene igrače koji su odavno odigrali svoje najbolje partije u karijeri.

Hajdukov trener inzistira na svojoj filozofiji, što pokazuje dosljednost, ali i manjak potrebne fleksibilnosti

TOM DUBRAVEC Cropix

Dinamo je, pak, u tranzicijskoj sezoni - u kojoj se očekivalo i šuškalo da će biti na mukama i da će gotovo nemoguće “kliknuti” u prvoj godini - s 20 novih igrača i s novim trenerom, eto, na otvaranju ožujka stavio jednu ruku na pehar. U prijevodu, Dinamo bi, prema nogometnoj logici i onome što slijedi, morao biti još bolji, konkretniji i nadograđeniji, za što će poslužiti ljetni prijelazni rok i nova runda selekcije, a Hajdukova perspektiva i buduće utrke s maksimirskim klubom u nadolazećim godinama djeluju kao izuzetno zahtjevne, ako ne i nemoguće misije.

Mario Kovačević i u najnovijem ogledu nadmudrio je Garcíju, u Genku je (konačno) prezentirao veću dozu hrabrosti protiv skupljih i jačih suparnika, na terenu je protiv Hajduka pogodio s odabirom bekova i “neprirodnih” krila, dok je, sada već, standardna vezna linija - Luka Stojković, Josip Mišić, Miha Zajc - na Poljudu bila ubojita, konkretna i uravnotežena gotovo do savršenstva. Naravno, i Dinamo je u ovoj sezoni imao crnih rupa i partija za zaborav, a Kovačevićeve su trupe čak i svojevremeno gledale u leđa Hajduku na ljestvici, a ta konstatacija iz današnje perspektive djeluje kao nestvarna prošlost.

Dinamo se diže, a Hajduk, u najmanju ruku, stagnira, vrti se u krug i tapka u mjestu. I 20 godina kasnije. Dok se to ne promijeni, izvjesno je da u idućim sezonama slijedi još ovakvih, jednosmjernih i dominantnih derbija s istim ishodom. S istim pobjednikom kao i u zadnjih 20 godina.