Jasno je određeno zadovoljstvo kad gubiš skoro 70 minuta pa u četvrtoj minuti nadoknade ipak izvučeš bod. No isto je tako jasno da ta količina zadovoljstva u Dinamovom slučaju nakon 1:1 u Osijeku nikako ne može i ne smije biti velika.

Prošlog vikenda konkurenti su mu još malo pobjegli četiri boda mu na vrhu ljestvice bježi Hajduk, Rijeka čak pet, i bez obzira na utakmicu manje koju će s Varaždinom odigrati pitaj Boga kada, dinamovci više nemaju pravo razmišljati na način "na gostovanju je dobar i bod". Koliko god teško to gostovanje bilo, pogotovo jer uskoro dolazi vrijeme nevjerojatnog rasporeda. Od 17. ožujka do 4. svibnja (dan prije ili kasnije), Dinamo će odigrati sedam ligaških utakmica od kojih šest u gostima!? Rudeš i Hajduk vani, Istra doma pa Gorica, Lokomotiva, Varaždin i Rijeka vani, ako se tu negdje između ne ubaci slavni odgođeni dvoboj s Varaždincima u Maksimiru.

Dinamo je odradio dvije trećine posla u prvenstvu i na kontu ima 48 bodova. Nikad nakon 24 odigrane utakmice u Ligi 10 HNL-a nije osvojio manje, nije osvojio manje od neslavne sezone 2004./05. kad je završio u Ligi za ostanak (33 boda u prva 22 kola pa još četiri u sljedeća dva u LZO). Ti podaci doduše više govore o tome koliko je Dinamo bio moćan, nego o tome koliko je sada loš, ali to ne mijenja puno na stvari. Jedini, isključivi cilj Sergeja Jakirovića i njegove momčadi je naslov prvaka, a do njega s ovakvim prolaznim vremenima ne mogu računati da će doći.

Martin Baturina

DAMIR KRAJAČ/Cropix

U sličnoj situaciji kao sada, ali ipak nešto boljoj, bio je prije dvije sezone kad je nakon 25 kola imao dva boda i utakmicu manje od vodećeg Osijeka, koji je tron preuzeo upravo domaćom pobjedom protiv Modrih, također u 25. dionici. No stroj čiji je glavni mehaničar bio Nenad Bjelica uskoro je počeo trokirati i Dinamo je pod Antom Čačićem prohujao prvi kroz cilj s konačnih sedam bodova viška u odnosu na drugoplasirani Hajduk i čak deset od trećeg Osijeka.

Mučenje Modrih

Dinamo je tada proigrao, isto njegovi navijači očekuju i sada, ali vrijeme ide, a to se ne događa. Dapače, bez obzira na poneki bljesak, Modri se u HNL-u uglavnom muče. Od 11 poluvremena ove sezone u kojima su imali najmanje točnih dodavanja, njih čak šest odigrano je u 2024. godini, od toga dva u nedjelju u Opus Areni. Samo je protiv Rijeke u 2:2 remiju na Rujevici 12. studenoga zagrebačka momčad imala manje točnih dodavanja u jednom poluvremenu (103 u drugom) nego u zadnjem dvoboju s Osijekom (126 u drugom).

Protiv Osijeka mu je i to bilo dovoljno za veći posjed lopte u nastavku (54 - 46 %), jer je i momčad Zorana Zekića doživjela pad, ali zato je posjed u prvom poluvremenu (48 %) bio četvrti najniži u ovom prvenstvu nakon već spomenutog dvoboja s Rijekom (40 % u drugom poluvremenu) te drugih poluvremena s Varaždinom u Maksimiru prije 15-ak dana (45 %) i s Istrom 1961 u Puli krajem siječnja (47 %).

Boljih u Hrvatskoj nema

Statistika ne mora ništa otkriti, dapače, nekad uspješno zamaskira realnu priču, no u ovom slučaju nije tako. Realnost je da je u sedam ligaških dvoboja u 2024. Dinamo upisao glatki poraz od Lokomotive (0:3) te uz puno muke došao do boda ili sva tri protiv Istre 1961 (1:0), Lokomotive (2:2), Varaždina (1:0), Rijeke (1:0) i Osijeka (1:1). Sigurnih 2:0 (trebalo je biti i puno uvjerljivije) protiv Gorice početkom veljače jedna je lasta koja ipak nije najavila veliko Dinamovo proljeće.

Pisali smo već da ni Hajduk niti Rijeka u ovom razdoblju ne igraju "šampionski", ali niti Dinamo ne izlazi iz tog okvira. Opet, netko će od te trojke na kraju ipak "morati" postati prvakom. Što god mi mislili o tome, boljih u Hrvatskoj nema.

Jakirović je nakon Osijeka ponovno veličao karakter svojih momaka, još jedan dolazak do bod(ov)a u sudačkoj nadoknadi. No pritom treba okrenuti i drugu stranu medalje te zapitati zašto Dinamo od početka utakmice nije krenuo s gardom kakav je imao u završnici derbija u Opus Areni i s prvim zviždukom krenuo snažno prema vratima svog domaćina te ga puno ranije pokušao slomiti? Ili ne mogu, ili neće, ili je nešto treće...