Bio to Anderlecht ili Genk, bio to Club Brugge ili opet Genk, Belgija je Dinamu bila i ostala metafora života kakvog ga je zamišljao Forrest Gump. Bombonijera, nikad ne znaš što ćeš pronaći unutra. Što god da napipaš u kutiji, Leonidas ili Godiva, Neuhaus ili Pierre Marcolini, u Zagreb ćeš se svakako vratiti bogatiji za plemeniti okus praline na nepcima. U četvrtak je to napipavanje sve do 100. minute meča mirisalo na slatku čokoladnu rapsodiju, ali u posljednjim kadrovima utakmice plavima je ruka zalutala prema – gorkoj čokoladi. Pad koncentracije, primljeni pogodak, crveni karton i oproštaj od Europe poslije herojske borbe.
Jun‘ya Ito se u prvom produžetku pogotkom za 2-3 iskupio za glupo skrivljeni jedanaesterac na Gabrijelu Vidoviću, kojim je odškrinuo vrata senzaciji, a Luka Stojković je odmah potom izgubio živce, ošamario suparnika i isključenjem ostavio suigrače na cjedilu. Do tog trenutka 22-godišnjak je držao utakmicu za ovratnik, realizirao jedanaesterac i zabio golčinu za foršpane Europske lige kojom je Dinamo odletio do vodstva 3-1, ali onda se u njemu probudio taj sada već notorni “divlji igrač”. Kratki blackout, eksces za koji nema ispričnice. Sudac Felix Zwayer poslije pregledavanja VAR-a nije imao izbora nego posegnuti za crvenim kartonom.
Da je mogao birati zemlju za režiranje epskog preokreta nakon 1-3 u Europi, Mario Kovačević svakako bi scenu za filmsku priču izgradio u Belgiji, gdje su plavi u bližoj prošlosti dvaput uzimali mjeru Anderlechtu (1-0 i 2-0), bacali na leđa Club Brugge na njegovu Jan Breydelu (2-0), pa na koncu rastavljali Genk (3-0) na proste faktore pred njegovom publikom. Da nešto pozitivno za plave još jednom treperi u belgijskom zraku, shvatili smo već u uvodnih petnaestak minuta dvoboja kada je zagrebačka momčad, premda hendikepirana izostancima Dione Drene Belje i Arbera Hoxhe, počela ambiciozno plesti mrežu na suparničkoj polovici. Genk se postavio oportunistički: uredno držanje rasporeda i čvrst blok u sredini trebali su jamčiti da se Dinamo neće približiti kaznenom prostoru, kamoli odvesti utakmicu u pravcu lude avanture.
Dinamo je od prve minute htio. U fleksibilnom 4-3-3 rasporedu linije su pomaknute na 40 metara od Genkova gola, tako da su samo stoperi pazili na brisani prostor ispred Dominika Livakovića dok su vezni igrači punili džepove ispražnjenog prostora i pozivali braniče u napadačke akcije. Jednu takvu akciju Bruno Goda zamalo je pretvorio u vodstvo kada je presjekao Genkovu akciju i bombom s 25 metara uzdrmao gredu. Taj je bljesak, dokaz da plavi mogu biti opasni, dao krila momčadi i ona je u posljednjoj sekundi prvog poluvremena vještim pogotkom Monsefa Bakrara za 1-0 najavila da će u nastavku utakmicu pretvoriti u triler.
Dinamo je zaista stigao do drugog gola s bijele točke i nastavio graditi put prema trećem golu. Stojković je izazvao delirij u kavezu s Boysima kada je praćkom za 3-1 vratio stvari na početak. Utakmica se dalje po inerciji trebala otkotrljati u pravu Genkovu peterca, još jedan val ofenzive primorao bi uspaničenu Genkovu obranu da samoranjavanjem zaključi svoju europsku priču, ali Dinamo je na izmaku regularnih 90 minuta očito ispucao energiju, potrošio zalihe iz rezervoara sreće, ostao usput i bez džokera koji bi ulaskom s klupe donio taj posljednji zamah. Itov gol izbacio je zrak iz pluća dinamovcima, a Stojkovićev crveni karton došao je kao harakiri i potvrda da plavi odustaju od Europe u kojoj su ove sezone često trčali baš poput filmskog junaka iz uvoda teksta. Upadajući iz jedne u drugu lošu epizodu. Na koncu su i tako dezorijentirani natrčali na bombonijeru, otvorili je i iz nje izvukli samo gorku čokoladu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....