Plavi brod doplovio je na nekoliko metara do obale sigurne luke, do ždrijeba play-offa nokaut-faze Europske lige koji će se održati 30. siječnja. Pet klubova ga može odvojiti od tog sna ako Dinamo posrne i izgubi sljedećeg četvrtka u posljednjem kolu kod Midtjyllanda, koji neće biti opušten jer mu bod(ovi) trebaju za izravan plasman u osminu finala.
Lille, Brann Bergen, Young Boys, Celtic i Ludogorec mogu Zagrepčane spustiti s aktualne 20. pozicije, no svih pet mora biti uspješno da bi Dinamo pao na 25. mjesto i ostao bez prolaza, nekima je za to dovoljan bod, nekima treba pobjeda. Lani Dinamo nije izborio Top 24 Lige prvaka s 11 osvojenih bodova, sada bi, ipak, i aktualnih deset trebalo biti sasvim dovoljno. Naravno, bilo bi sjajno kad bi se od skupine EL lider SHNL oprostio novim rezultatskim uspjehom, ali čak i da do njega ne dođe, ispasti ne bi trebao. Bude li tako, bit će to još jedan nevjerojatan rasplet na njegovu štetu, a dvije godine zaredom bilo bi zaista previše...
Dinamo je u četvrtak izbjegao santu leda koja je u Maksimiru dočekala bukureštanski Titanic. FCSB igra sezonu za zaborav, momčad koja drži deveto mjesto na ljestvici rumunjskog prvenstva realno i nije mogla računati na nešto više od uvjerljivog poraza u glavnom gradu Hrvatske. Nije Dinamo 90 minuta mljeo suparnika, zabio je dva gola u 7. i 11. minuti, potom još dva u 71. i 90+3. minuti. Bilo je između tih golova dosta zrakopraznog prostora u igri društva koje vodi Mario Kovačević, ali nakon četvorke Rumunjima, čiste kao suza, ozbiljnije kritike svakako nisu zaslužili.
Za to se, između ostalih, pobrinuo Dinamov kapetan duge plovidbe, koji je čvrsto držao kormilo i zajedno sa svojom posadom sigurno stigao do željenog cilja. Josip Mišić će 28. lipnja proslaviti 32. rođendan i treći je najstariji igrač iz Kovačevićeva rostera, stariji su jedino Danijel Zagorac (38) i Kevin Theophile-Catherine (36). No godine mu očito ne predstavljaju problem, zorno nam je to pokazao protiv FCSB-a u svojoj 233. utakmici za Dinamo, 61. europskoj u njegovu dresu. Veliko je pitanje kako bi cijela priča završila da je Dinamovu sredinu terena u Maksimiru držao netko manje sposoban od Mišića. Što se konkretnog učinka tiče, kod prva tri Dinamova gola njegove su reakcije bile među ključnima.
Uoči vodećeg pogotka presjekao je loptu Siyabonge Ngezane i počeo akciju koju je nekoliko sekundi kasnije, nakon dodavanja Dejana Ljubičića na bok i sjajnog centaršuta Nike Galešića, golom okončao Monsef Bakrar. Dvadeset sekundi prije drugog gola, Mišić je bio taj koji je na centru igrališta oteo loptu Davidu Miculescuu. Opet je potom odigrao za Ljubičića, opet je završilo egzekucijom, ovoga puta s potpisom Diona Drene Belje. Kod trećeg modrog pogotka kraj njega točno nije uspio dodati Denis Alabec. I to je Mišić presjekao pa potom vrhunski asistirao Belji za drugu njegovu realizaciju. Kapetan je potom mogao zasluženo odmoriti, četvrti gol s njim nije imao konkretne veze.
Pokrivao je sve dijelove terena, dojam je kao da nije prestajao trčati, gdje god se nešto zbivalo, Mišić je bio tamo. Dinamov perpetuum mobile, jednom kad krene, više ne staje. Razbijao je napade gostiju, usput i “istukao” Rumunje kad je trebalo (napravio je četiri prekršaja, najviše od svih na utakmici), ali ostalo mu je dovoljno vremena i snage za preuzimanje glavne uloge u organizaciji igre i razigravanje svoje momčadi. Lopta je kod njega sigurna kao u Remetincu, a ima i tu neobičnu moć da u pravilu uvijek pronađe suigrača koji je u najboljoj poziciji. I to radi poprilično brzo i precizno.
Da u veznom redu Dinama sve kreće i završava s Mišićem, reći će i brojke protiv FCSB-a. Imao je 66 dodira s loptom, Miha Zajc i Ljubičić, suigrači koji su krenuli s njim u veznom redu, zajedno 68 (38 + 30). Imao je 46 od 53 točnih dodavanja (87 %), osam točnih više nego Zajc (20/29) i Ljubičić (18/22). Dobio je šest od deset duela, Zajc (3/7) i Ljubičić (1/7) zajedno četiri. I iako se iz tog društva najviše družio s loptom, najmanje ju je gubio. Sa sedam izgubljenih posjeda, Mišić je u toj negativnoj rubrici tek deseti na Dinamovoj ljestvici protiv FCSB-a.
Kad je Zvonimir Boban sa suradnicima ljetos čistio Dinamovu svlačionicu i momčad počeo graditi od temelja, napravio je vrlo pametan potez koji bi se na kraju mogao pokazati presudnim. Među igračima koji su dobili zahvalnicu za minuli rad u Maksimiru uz poželjenu sreću za uspjeh u budućnosti, nije bilo Josipa Mišića. Jedan od rijetkih preživjelih prvog velikog Bobanova pospremanja postao je kapetan i pravi vođa nove plave momčadi. Nije Mišić savršen, nije njegova igra ni previše atraktivna da bi zapela za oko običnom promatraču, ali Dinamu je apsolutno neophodan. Besprijekoran kompjutor u sredini terena, da ima još nešto jači procesor, tko zna koje bi visine u karijeri dosegao. No za Kovačevića je jako dobro da je tu gdje jest. Da ga nema, sigurno ne bi bilo ni deset bodova na Dinamovu kontu nakon sedam kola Europske lige. Ta bi brojka, dvojbe nema, bila puno tanja...
Dinamo takvog igrača nema. Ljubičić je još uvijek uglavnom u fazi radišne, ali neučinkovite pčelice, puno zuji, malo meda daje, Zajc je puno konkretniji, ali ni on nije tip igrača koji daje stabilnost u vezi kakvu daje Mišić, kao što nisu ni ostali veznjaci iz Dinamove pričuve. Kad se Dinamu na europskom putu s pravom nastupa priključi i Ismael Bennacer, mogao bi to biti recept za veće stvari. S Bennacerom i Mišićem kao gospodarima sredine terena, Dinamo bi se uspješno mogao boriti i s jačim suparnicima od devete momčadi rumunjskog prvenstva. Već u veljači bismo trebali vidjeti hoće li to doista biti tako...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....