Bio je to prvi Mamićev europski posrtaj, navijači su pljuvali Ćiru, Vlaović zabio pa nije znao ni koji je rezultat...

Nogometaši Dinama u četvrtak će, u 7. kolu Europske lige, ugostiti rumunjsku Steauu (Maksimir, 21 sat). Bit će to posljednja prilika Plavima da ostanu u utrci za plasman u drugi dio natjecanja, samo pobjeda ostavlja Zagrepčanima nadu uoči posljednjeg kola u skupini i gostovanja kod danskog Midtjyllanda. No i bukureštanski je klub u sličnoj situaciji, ima bod manje od Dinama, Rumunji također najavljuju dolazak u Zagreb po sva tri boda i pred nama je neprijeporno zanimljiv i neizvjestan okršaj.

A pogled u retrovizor govori da su se Dinamo i Steaua sučelili početkom ‘90-ih godina u 1. kvalifikacijskom kolu za ulazak u Ligu prvaka; Rumunji su bili uspješniji nakon dvije odigrane utakmice i prošli su dalje. Bilo je to jedno od većih europskih razočaranja u povijesti maksimirskog kluba, posebno stoga što su se Plavi iz Bukurešta vratili nasmijani, pobijedili su 2:1 u prvoj utakmici i s mnogo se optimizma čekao uzvrat.

Ta je prva utakmica odigrana 15. rujna 1993. godine, a uzvrat je bio 28. rujna. U Ljubljani, ne u Zagrebu, jer je naš glavni grad bio ugrožen četničkim napadima i nije se moglo igrati na Maksimiru, pa su Plavi, pod imenom Croatia, bili domaćini na stadionu Olimpije za Bežigradom.

U Bukureštu su Zagrepčani slavili 2:1 zgodicima Igora Cvitanovića i Joška Jeličića, a pamti se i nekoliko Cvitanovićevih promašaja, koji je doista mogao rezultatski „unakaziti” domaćina. No i pobjeda 2:1 bila je veliki uspjeh, trener Plavih Miroslav Blažević najavljivao je potvrdu ove pobjede u Ljubljani i prolaz, a na tribinama oronulog stadiona okupilo se oko 6000 gledatelja, mahom Dinamovih vatrenih navijača.

I sjajno je počelo, Goran Vlaović je u 8. minuti doveo Dinamo/Croatiju u vodstvo, međutim, slaveći pogodak, “zaplivao” je po travnjaku, udario je bradom u zemlju i - dobio potres mozga! No, ostao je na terenu...

- Ostao sam u igri do kraja, još sam i vratnicu jednom pogodio, ali kao da sam bio u nekom drugom svijetu, suigrače sam ispitivao o rezultatu, pitao sam ih tko vodi... Nakon utakmice ustanovljen mi je potres mozga i morao sam sedam dana mirovati - rekao nam je Vlaović u jednom razgovoru prisjećajući se te utakmice.

Unatoč ranom vodstvu, naš prvak nije izdržao i Rumunji su preokrenuli rezultat. Najprije je, u 40. minuti, izjednačio Panduru, da bi u nastavku dva pogotka postigao Vlădoiu (49. i 61. minuta) i Steaua je povela 3:1. U 71. minuti Željko Adžić smanjio je na 2:3, trebao je Plavima još jedan pogodak za prolaz, ali nisu ga uspjeli zabiti i Steaua je zbog više postignutih zgoditaka u gostima (tada je vrijedilo to pravilo) prošla dalje...

- Imao je Cvita lijepu šansu, ali nije postigao pogodak i na kraju smo pognute glave napustili travnjak - rekao nam je strijelac tog drugog gola za Dinamo, Adžić, pa nastavio:

- Šteta, sve smo imali u svojim rukama nakon Bukurešta, naši su navijači „okupirali” Ljubljanu i željeli smo ih razveseliti, ali nismo uspjeli. Steaua je zasluženo prošla dalje, bila je bolja na tom uzvratu, postigla je tri pogotka i morali smo čestitati Rumunjima. A mi nismo odigrali onako kako smo trebali odigrati, nismo bili na željenoj razini. Bilo je dosta nervoze uoči utakmice, a na terenu smo imali previše taktičkih pogrešaka i Rumunji su to znali iskoristiti. Ne bih išao dalje u potankosti, no činjenica je da smo odigrali kudikamo lošije nego u Bukureštu, u nekim se trenucima nije znalo „tko pije, a tko plaća”, nije se znalo tko igra na kojoj poziciji, posebno u obrambenom dijelu. Općenito smo bili „raštimani” kao momčad, obrana je igrala svoje, napad svoje, a mi u veznom redu patili smo svih 90 minuta, „polomili” smo se. Sjećam se da sam igrao „flastera” na Dumitrescuu i to me užasno izmorilo - govorio je Adžić.

Nakon te utakmice, kao najveći je krivac za eliminaciju bio označen Željko Pakasin, Ćiro ga je prozvao jer je Pakasin uoči izjednačujućeg pogotka gostiju izgubio loptu na suparničkom dijelu travnjaka, pedesetak metara od Ladićevih vrata!? I Rumunji su jurnuli u „kontru” i zabili...

- Ma, to su bile gluposti i traženje alibija, nema to veze sa stvarnošću. Pakasin je bio kriv kao i svi mi ostali, pa koliko je puta lopta bila izgubljena oko centra i nikome ništa. Ali netko je morao biti kriv za poraz i „razapet” - rekao je Adžić.

I tako je još jedna maksimirska europska vizija bila bačena u ljubljansko blato. Razočaranje je bilo golemo, bio je to prvi europski posrtaj Zdravka Mamića, koji je tada bio klupski direktor, a trenera Ćiru Blaževića najžešći su Dinamovi navijači gadno izvrijeđali i doslovno pljuvali ispred autobusa Plavih. Bile su to užasno ružne scene, no nesretni Ćiro nije reagirao i pokunjeno je ušao u autobus sa svojim igračima.

A pronašli smo i sjećanja ondašnjeg trenera Steaue, Emericha Jeneija, na te dvije utakmice:

- Imali smo vrlo dobru momčad, a Croatia nam je bila svojevrsna nepoznanica. Zagrepčani su nas iznenadili u Bukureštu i nakon te utakmice praktički smo morali biti zadovoljni minimalnim porazom, dobro smo i prošli. Ali nismo se predali, vjerovao sam u svoje igrače i stalno sam im govorio da možemo u Ljubljani sve okrenuti na našu stranu. Uoči uzvratnog dvoboja, u svlačionici sam viknuo: „Borite se, borite se, borite se”! Nije nas pokolebalo ni rano vodstvo Hrvata na uzvratu, bili smo mirni i strpljivi i dočekali smo svoje trenutke. Postigli smo tri pogotka i zasluženo smo prošli dalje. Proradili su kvaliteta i ponos naših sjajnih igrača Dumitrescua, Pandurua, Iliea, Vlădoiua..., bili su silno motivirani uoči uzvratne utakmice - rekao je Jenei.