Sjetili smo se zimskih Dinamovih priprema u Poreču. Mislav Oršić već je bio odletio na Otok, raspravljali smo o tome koliko će nedostajati Modrima, kako će Dinamo izgledati bez velikog golgetera, najboljeg europskog strijelca u povijesti, čovjeka koji se proslavio golovima u velikim pobjedama zg-kluba. Zaključak svih tih razgovora uglavnom se svodio na “nedostajat će puno...”.

Već tada u malim noćnim rovinjskim razgovorima, načela se i tema odlaska Arijana Ademija. Informacije su stizale s raznih strana, spominjale su se mnoge ponude s mnogih adresa, bilo je uglavnom priča o europskim, nekako stidljivo se spominjala i ta Kina, u koju kapetan odlazi nakon utakmice s Rijekom. Međutim, isto tako se razgovaralo o tome da će Ademiju biti ponuđen novi, zapravo doživotni ugovor koji će ga posve vezati za Dinamo, gdje je po tadašnjim skicama i nekim klupskim razmišljanjima trebao završiti karijeru. Pričao nam je i Aki da je upisao nogometnu Akademiju, da se nakon što prestane igrati nogomet misli baviti trenerskim poslom. Pa se isto tako lamentiralo da bi nakon igračke karijere koju bi završio u Dinamu i ostao trener u plavom klubu, u nekoj od mlađih kategorija ili čak pridruženi član stožera prve momčadi za početak.

Damir Krajač/Cropix

Zaslužio je veličanstveni oproštaj

Bila je to zgodna priča, koja bi svakako bila srcu draga modrim navijačima. Najtrofejniji igrač, lider, istinski vođa, klupska legenda bi tako nastavio život u klubu kojemu je mnogo dao i obrnuto. Međutim, ta maksimirska bajka nikad nije ispričana. Nije bilo novog ugovora, nije bilo nikakvog vezivanja za plave dvore, Ademi odlazi, daleko. I pitanje jest hoće li se ikad vratiti, nitko ne zna kakve će okolnosti vladati u Maksimiru kad završi svoju kinesku avanturu. Hoće li Aki ikad biti trener u plavom klubu, hoće li imati volje baviti se tim poslom, hoće li ga uopće trebati u Maksimiru. Sve su to pitanja na koja su odgovori jako daleko.

Damir Krajač/Cropix

Ono što je blizu, što je zapravo sadašnjost, mogli smo vidjeti u posljednjim utakmicama Dinama. Modri će bez svog simbola biti mnogo slabija momčad. Ne želimo biti zloguki proroci, ali kao da odlaskom Ademija u Kinu nastupa neko novo razdoblje kluba, era u kojoj se nazire da plava momčad više neće biti tako dominantna u hrvatskim okvirima. Pa se može čak i razmišljati o tome hoće li uopće biti dominantna. U zadnje tri HNL utakmice Ademi je odigrao samo jedno poluvrijeme, prvo protiv Osijeka. Završilo je neodlučeno.

U druge dvije, kad Ademija nije bilo, stigla su dva poraza. U onom kup ogledu protiv Lokomotive u ušao je s klupe u poluvremenu i tek tada Modri su proigrali i pronašli put do polufinala. Treba li što dodati ovim činjenicama? Ne treba... Dinamova kriza krenula je onog trenutka kad je kapetan počeo spremati putne torbe za Kinu, kad nije kao uvijek, bio u momčadi, predvodio plave trupe. Sasvim je jasno koliko je značio momčadi, ne samo u ovo zadnje doba, nego punih 13 godina.

U Maksimiru mu spremaju veličanstveni oproštaj nakon utakmice s Rijekom. Zaslužio je svaku sekundu tog oproštaja, zaslužio je pljesak tribina, ovacije, skandiranje svog imena. Međutim, kako li se samo život zna poigrati, njegova posljednja utakmica za Modre neće biti svečarskog karaktera, iako je tako bilo zamišljeno s obzirom na to da se prije nekoliko prvenstvenih kola mislilo da je sve riješeno, da je naslov prvaka arhiviran i da će se do konca prvenstva momčad već lagano pripremati za sljedeću sezonu.

Damir Krajač/Cropix

Ali utakmica s Rijekom bit će žestoka borba, jer su Modri u situaciji da jednostavno moraju pobijediti nakon posljednjih rezultatskih podbačaja. Bit će to i borba Ante Čačića za produljenje trenerskog života u plavom klubu, jer nekako nam je teško zamisliti da bi ostao trener da i treću put zaredom izgubi u domaćem prvenstvu. Bez obzira na to što bi i dalje imao finu bodovnu prednost u odnosu na Hajduk.

Kako pronaći nasljednika?

Tako ćemo umjesto parade za “oproštajku” Ademija gledati fatalni sraz iz kojeg se Dinamo može vratiti na scenu kao povratnik-pobjednik ili može postati - gubitnik. Već sigurni prvak može doći u situaciju iskušati zloćudnost uzastopnih poraza i navući na sebe nezadovoljstvo tribina. Oproštaj kapetana u takvom luzerskom ozračju zaista bi bila velika nepravda za Ademija. Ali eto, bit će na terenu, sam sebi, uz pomoć suigrača, može pomoći, da njegov oproštaj ipak bude veseo, radostan, spektakularan.

I da, iako će Dinamo bez Ademija biti slabiji, jer će mu osim igračkih kvaliteta nedostajati njegova osobnost, ne treba ga oplakivati. Takve poput njega treba slijediti i nadmašivati. Dobro jest da je Dinamo jednog Ademija imao za mjeru i nadahnuće. Valjda će sad ovima koji ostaju u plavom domu biti jasnije kako pronaći njegove istinske nasljednike. I naviknuti se igrati bez kapetana.