Puna je povijest nogometa igrača koji se pitaju je li se bolje roditi bez sreće ili, znate već, bez one stvari. Peh kao srednje ime. U tom kontekstu jedan se igrač posebno ističe...
Nekidan se objavila priča o Dinamovim igračima koji nisu u prvom planu, ili se na njih ne računa, te, s obzirom na situaciju na tržištu (zatvoreni prijelazni prozori), čekaju kraj sezone i neke nove mogućnosti. Spominjali su se, dakle, Pierre-Gabriel, Torrente (u fazi oporavka koji doista dugo traje), Tabinas, Cordoba, Theophile-Catherine, a tu su po novom i vratari Nevistić, Filipović, Zagorac... Ipak, jedan čovjek potpuno je ispario iz vidokruga. A u Zagrebu je od 2013. godine. U vitrini ima 12 trofeja s Modrima, ukupno 184 utakmice, preko Maksimira stigao je do reprezentacije, za koju je skupio dva nastupa, u proljeće 2020. spominjao se kao realni kandidat za odlazak na Euro, tih dana vrijednost mu je narasla na šest milijuna eura, a kako čujemo, Werder se u tom razdoblju najviše vrzmao oko kluba, baratajući ponudom od oko 10 milijuna eura.
- On je igrač za kojeg sam siguran da će brzo biti stalni dio reprezentacije. On je naš najbolji stoper kad je riječ o iznošenju lopte, ne boji se igrati pod pritiskom, a iz utakmice u utakmicu će još rasti - hvalio ga je i Nenad Bjelica, uz Antu Čačića ključnog trenera njegove karijere.
Sudbina, nesreća, nazovite to kako hoćete, ipak je upetljala svoje prste: nakon što se izborio za status u Dinamu, u koji je iz Osijeka kao klinac stigao prije točno 13 godina, da bi se potom borio s ozljedama, problemima najviše s koljenom, dok se tek priključivao seniorskom nogometu, čekanju prilika, posudbi, nepovjerenju, bitkama s Petevom, Cvitanovićem, konkurencijom, Dinamom II, pa i suza nakon ozljede u Tiraspolju, kada se činilo da mu je Bjelica prenamijenio "soundtrack" Pipsa i himnu "Na putu prema - gore", stigao je novi, ispast će posljednji, krešendo. Početkom veljače 2022. godine, naime, kada se činilo da je uhvatio zamah i da će naplatiti probleme, protiv Osijeka mu se u jednom duelu zarotiralo koljeno, a kasnija dijagnoza potvrdila je puknuće prednjih križnih ligamenata...
Dino Perić, o njemu je riječ, sjeo je opet pokraj travnjaka i zario lice u ruke. Bio je slomljen. Možda je podsvjesno znao da je to - to. Imao je tada, doduše, samo 25 godina, ali uz liječnički karton deblji od dežurnog hipohondra: koljena, gležanj, mišići, leđa, palac..., činilo se da se ozbiljnoj karijeri bliži kraj. Perić je, međutim, još jednom potegnuo, Jakirović ga je koristio, a zadnji put teren je osjetio opet pod Bjelicom, u lanjskom prvenstvu, i to protiv Hajduka, kada ga je Dinamov trener poslao u igru zadnje četiri minute, i to kao - centarfora.
Ispada, eto, da mu je 1. prosinca 2024. i derbi bila i zadnja utakmica u karijeri... Naime, početkom 2025. godine, tijekom zimskih priprema, Perić je opet osjetio bol u gležnju. Nova operacija, pod nožem klupskog liječnika Božidara Šebečića, prošla je dobro, (njegova) ideja bila je ostati i izboriti se za status tijekom ljetnih priprema. Zvone Boban radio je rekonstrukciju, u tom trenutku Osijek se raspitivao za njega, no Perić je ostao. I - nestao.
Perić danas ima samo 31 godinu. U Dinamovu dresu, zbog svih pehova, propustio je preko 150 utakmica, prema nekim izračunima, zbog ozljeda i oporavka propustio je više od tri i pol godine nogometa (!), zadnje dvije i pol godine zapravo ne igra ozbiljan nogomet. Ugovor mu vrijedi do 15. lipnja 2026. godine. A tog će dana, kako stvari stoje, i definitivno zaključiti svoju karijeru. Nije, naravno, bio savršen, imao je svojih mana, lošijih dana, "blackoute", činjenicu da nije "imao" desnu nogu, da ima dijagnolu, ali manje progresivnu varijantu iz zadnje linije... Ali ipak, da je u duljem razdoblju bio zdrav, mane se ispravljaju, a vrline nadograđuju. Je li mogao bolje, je li bio na vrhuncu, je li ikad stigao do projiciranih visina i potvrde potencijala za dodatne iskorake i lukrativne transfere, može se razgovarati, ali danas je zapravo suvišno...
- Bio je važan i u svlačionici, pogotovo u razdoblju kada se stvarala momčad koja će razbiti ono euro-prokletstvo i stvarati rezultat. Često ste znali isticati kako su ključni dijelovi te povijesne generacije bili Livaković, Theophile, Ademi, Mišić i Petković, kasnije i Ristovski, no u toj "senatorskoj sobi" svoju je važnu ulogu imao i Dino. Koji nikad nije doživio punu afirmaciju, javnu svakako, a nogometnu pogotovo - reći će nam danas klupski insajderi koji su sve to živjeli iz prve ruke.
Nogomet, analitika i medicina u posljednjih desetak godina napravili su ogroman iskorak prema naprijed. Negdašnje ozljede koje su označavale kraj karijere danas su velikim dijelom "popravljive", no ipak, nažalost, ne kod svih. Postojala je ideja kod igrača da nastavi, neki su posljednjih mjeseci tvrdili da bi dobro došao i u svlačionici B momčadi koja se tek treba oformiti, ali zdravlje je prije svega odlučilo prekinuti planove. Perić je, kako čujemo, posljednjih godinu dana, svjestan situacije, počeo razmišljati o budućnosti, kako čujemo, ozbiljno se bacio u građevinski biznis, a iako kod dijela navijača egzistira svojevrsni "hejt" zbog informacija da će do kraja "uživati" ugovor težak, navodno, 600 tisuća eura, činjenica je da ga je u ovih 13 godina i zaslužio. Konačno, maksimirski establišment ove sezone nije inzistirao na sporazumnom raskidu, uvažavajući sve što je Perić dao, probao, osvojio, borio se i nije odustajao.
I s obzirom na sve, kao i činjenicu da život doista piše priče, doista bi bilo nepravedno da odjaše u suton u statusu - "fusnote"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....