Dvije utakmice, pet pogodaka, šest bodova. Zanos, podrška, zalet. Sve to ima Dinamo nakon dvije uvodne utakmice novoga kursa. Brod pod paskom kapetana Kovačevića iz "škvera" je izašao s brojnim upitnicima, a oni se, na prvu, odbijaju o suparničke hridi bez onog ključnog defekta - rezultatskog.
Smireni su slavonski naleti, pao je Osijek, poražen je i Vukovar, a trener "plavih" sada ima novih sedam dana mira do susreta s "neverom s Kvarnera" na Rujevici. Koja možda nije idilično otvorila ovu sezonu, ali je i dalje opasna. Da, ima "metu" za rivale, ali joj i dalje s dresa viri etiketa dvostruke krune.
Dinamo, pritom, ima posla. Posve je jasno da se svi mehanizmi na kompasu ne mogu podesiti u ovako kratko vrijeme, jer radi se o poptuno novom sustavu, ideji i viziji, no zamjetno je da i dalje neke stvari traže poboljšanja. Primarno se to odnosi na obranu, koja je i na Opusu, ali i u Maksimiru imala problematičnih faza koji nemilosrdno podsjećaju na prošlu sezonu, gdje je u moru problema stršao poput hridi defenzivni prekid. I sada se, posebno (i) u srazu s ozbiljnom momčadi Gordona Schildenfelda, mogu primijetiti neugodnosti kod branjenja kornera, iz kojega je stigla recimo i ona "bomba" Gonzaleza, koju je spašavao Ivan Nevistić, a onda i prodori poglavito po lijevom boku, kao i problemi koji se naziru u situaciji kada se dinamovci moraju riješiti visokog suparničkog pritiska.
- Imali smo problema s protokom lopte u prvom dijelu, i s njihovim prekidima. Imali smo malo i sreće da ne odemo u minus - svjestan je, očito, svega i novi Dinamov šef parade.
"Modus operandi" momčadi s druge strane, usto, nije specijalno revolucionaran: osnovna postavka i lani i danas je, što se posebno vidjelo u Rožmanovu rukopisu, jest opteretiti Josipa Mišića i onemogućivati mu koridore oslobađanja i gradnje plavog napada. Kada tome dodate da Ljubičić i Villar energetski, odnosno trkom te taktičkim manevrom još nemaju automatizme jasne pomoći, onda se "plavi" muče. Onoga časa kada, pak, protivnik izgubi "forcu" i punu koncentraciju, a Dinamo, usto, i povede, onda stvari poostaju lakše. Dodajte tome ponovljene ulaske važnih igrača s klupe, "game-changera" s oznakom nositelja jasne i nepatvorene kvalitete i gladi za nametanjem, onda i Dinamo postaje "otporan na metke".
- Prekratko smo ovdje da sve isprobamo. Vjerujem da će i ta navedena trojka moći igrati zajedno, da će rasti iz utakmice u utakmice, s protokom vremena, ali imam blagoslov igrača i izbora: možemo, naime, igrati i s Beljom i Kulenovićem, Stojković je tu, pa Mudražija... Koristit ću ih, svakako, to nije upitno - dodat će Mario Kovačević.
Dok defanzivu treba uigrati i posve podesiti, u fazi gradnje i kreacije, strateg "plavih" doista ima pregršt "ad hoc" rješenja, koja, dokazano, mijenjaju tok stvari i rezultatski kurs. Što znači uigranost i automatizam, konačno, vrlo jasno pokazuje istarski tandem s desne strane (Valinčić - Lisica), koji ne samo igrom, već i kroz brojke potvrđuje navedene argumente. Činjenica jest da su Mišić, Ljubičić i Villar u sezonu utrčali kao osnovni trio momčadi, srce koje treba pumpati sve druge dijelove terena, no negdje sa zvučnika sigurno dopire i ona Johnnyjeva, po kojoj mogućnost izbora mora da postoji. A ako netko ima izbora, onda ih ima Kovačević, od Stojkovića, Mudražije, možda ulaska Kulenovića uz Belju uz dodatnu sistematizaciju taktičkog okvira...
U svakom slučaju, Dinamo ima ono osnovno: šest bodova i mir za finese i nadogradnju, bez stresa i dvostrukog tjednog igranja utakmica. To je blagodat, koja će trajati sve tamo negdje do kraja rujna, zaključno s velikim derbijem u sedmom kolu. Dovoljno vremena da proces krene dobivati one ključne zamašnjake.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....