Sergi Dominguez je početkom kolovoza propustio Lazio jer je, prema tumačenju Zvonimira Bobana, inzistirao da pomogne Dinamu na putu do skupine Lige prvaka. Gennaro Gattuso nije imao vremena čekati pa je stopersku kućicu u rosteru rimskog kluba popunio kupujući iz Ajaxa Josipa Šutala. Dok se tržnica još zagrijavala, mladog španjolskog stopera insajderi su selili prema Parmi i Empoliju, a neposredno uoči zatvaranja prozora u igru je ušla i Venezia, ali službeni kraj ljetnog “mercata” Dominguez je dočekao u Maksimiru.
Na papiru najpoželjniji eksponat iz maksimirskog izloga ostat će kandidat za transfer od 10+ milijuna eura još barem dva dana, do zaključavanja “bazara” u Saudijskoj Arabiji. Kome bi mogao biti zanimljiv u ovoj ligi, čija ekspanzija polako jenjava i šeici sve očitije gube interes za preskupe turističke aranžmane poput onog Neymarova u Al Hilalu? Iz jednog očitog razloga — tamo je šef Marino Pušić, a sekundira mu Mario Stanić — prvi zainteresirani kupac mogao bi biti Al Ahli iz Džede. Neki dan u derbiju saudijskog prvenstva Pušić i Stanić su uvjerljivo kapitulirali baš na gostovanju kod Al Hilala (trener Simone Inzaghi), ostavši usput bez isključenog stopera Meriha Demirala (nekoć u Juventusu i Atalanti). Dominguez bi teoretski mogao odmah u stroj, ali, objektivno, govorimo o kombinaciji na dugom štapu.
Nema jasnih indicija da je Dominguez zaista na radaru saudijskih klubova i puno smo bliži raspletu u kojem će 21-godišnjak još jednu sezonu ili do zime konkurirati za plavi dres. On se kroz godinu dana akomodirao i udomaćio u momčadi za koju je kao starter odigrao praktično svaku utakmicu visokog uloga. Ako u obzir uzmete da je stoperskog partnera Scotta McKennu upoznao na aerodromu, njihova je suradnja prerasla u uzornu simbiozu. Škot se nametnuo kao “old school” stoper, mišićavi izbacivač iz kaznenog prostora, dok je Dominguez funkcionirao kao onaj suptilniji član tandema koji do lopte dolazi bez prevelike upotrebe sile. Ravnali su obranom koja je primila 28 golova u šampionskoj SHNL-kampanji, ali u Europskoj ligi nisu bili ni približno tako uvjerljivi.
Premda prosječna ocjena 6,9 sugerira da je u osam međunarodnih utakmica glancao vrlo dobru formu, poražavajuća Dinamova gol-razlika (16 inkasiranih pogodaka) otkriva da je Dominguez prolazio kroz okrutnu školicu. Protiv Lillea, Betisa i Celte plava je obrana progutala čak deset komada. Ako su takve utakmice lakmus skautima klubova iz “liga petice”, onda ni Dominguez niti McKenna nisu mogli računati na transfer koji bi pomaknuo Dinamove cjenovne granice kada su u pitanju obrambeni igrači. Svijet za sebe u ovoj rubrici čini Joško Gvardiol, koji je u RB Leipzig prodan za 19 milijuna eura plus bonusi, da bi prilikom sljedećeg transfera u Manchester City kapilarno plavima u blagajnu spustio još 13,5 milijuna eura. Drugi u poretku je Josip Šutalo (20,5 mil. eura), a treći Filip Benković (14,5 mil. eura).
Za dolazak na radar Red Bulla, Ajaxa ili Leicester Cityja razina forme u kojoj ovog ljeta igra Dominguez neće biti dovoljna. Još u nokdaunu nakon potopa u Stavangeru, posjednut na vruću transfernu klackalicu, izdanak La Masije je za vikend odigrao svoju vjerojatno najslabiju predstavu u konkurenciji hrvatske lige. Rasute pažnje, bez energije, odgledao je iz prvog reda partera golgetersku minijaturu mladog Dukana Ahmetija. Općenito je Dominguez u meču s Istrom 1961 djelovao indisponirano, iako je i takav u jednom bljesku demonstrirao klasu. Refleksom školovanog igrača on je, naime, riješio gužvu na vlastitoj polovici lansiranjem precizne 40-metarske dijagonale u koridor Arberu Hoxhi. U nastavku akcije Dion Drena Beljo je postigao gol za 1:1.
Mario Kovačević je standardnog stopera zamijenio na poluvremenu. Je li trenerov potez bio sankcija za lošu predstavu koja se svakom može zalomiti ili najava zaokreta u sljedećim tjednima? U sezonu je strateg plavih ušao sa čak dva tandema provjerenih igrača: nominalno su McKenna i Dominguez igrači za važnije predstave, dok su Niko Galešić i Stjepan Radeljić ovdje kako bi kao rotacijski igrači držali u tonusu kompletnu obranu, ali ta hijerarhija nije uklesana u kamenu. Radeljić je prekaljen stoper s međunarodnim iskustvom u dresu Rijeke i reprezentacije Bosne i Hercegovine, dok se Galešić krajem prošle i početkom nove sezone nametnuo kao multipraktik igrač koji će bez oscilacija u formi učinkovito zakrpati rupu na desnom beku, u defanzivnom dijelu veznog reda, ali u prvom redu ostaje stoper, spreman i motiviran boriti se za status prvotimca...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....