Ante Čačić siguran je na Dinamovoj klupi, doznaje Jutarnji na relevantnoj adresi dan nakon visokog poraza protiv Milana. Ne tako davno potres od četiri stupnja na Uefinoj skali, najavljen serijom manjih podrhtavanja, izazvao bi val panike i katapultirao trenera iznad zapadne maksimirske tribine, tako da se njegov padobran otvori u Zvonimirovoj, u blizini zavoda za zapošljavanje, ali ta su vremena prošlost otkako je utjecaj Zdravka Mamića počeo venuti. Danas trener, kako čujemo, uživa apsolutnu podršku predsjednika Mirka Barišića i članova Izvršnog odbora.

Ako su vam "plavi" na srcu, nije isključeno da se kolebate - je li nepoljuljan Čačićev status dobra ili ipak loša vijest za Dinamo. Zagovornici stabilnosti bit će zadovoljni ovakvim raspletom: iz njihove "ne talasaj" perspektive najvažnije je držati HNL konkurenciju negdje u dnu ligaškog retrovizora, dok je svaka europska pobjeda veliki bonus, a plasman u skupinu Lige prvaka znači život u natjecateljskom sedmom nebu i financijskom raju. Sve navedeno Čačić je isporučio, prvo kada je suvereno doveo "plave" do naslova, drugo kada je potegnuo Champions League jackpot, treće kada je pobjegao Hajduku i Osijeku, tako da prvenstvo debelo prije Božića biva lišeno prave dramatike.

Postoji, međutim, i relativno glasna fronta navijačkih skeptika koja je u Čačiću od početka prepoznavala samo prijelazno rješenje. Oni nakon Milana zapomažu "mama mia", u strahu da problemi tek započinju. Šaroliko je to društvo, od satiričara koji trenerskom veteranu nikada nisu oprostili radioservisersku crticu u biografiji, do onih koji između Čačića i stagnacije povlače znak jednakosti.

Ante Čačić

RONALD GORSIC Cropix

Miriše na demagogiju

Sa 69-godišnjakom na klupi nema napretka, on je onaj poni koji je naučio jedan trik, upozorit će vas oni dok neočekivanog saveznika u srijedu ujutro pronalaze u reporteru Gazzette dello Sport, koji je u izvještaju iz Zagreba podcrtao da je Dinamov trener u rukama držao samo plan A. Kada se taj plan raspao nakon pogotka Gabbije, njegova se momčad utopila u vrtlogu različitih problema. Mučili su je taktička konfuzija, manjak energije, kašnjenje u startovima, izgubljeno samopouzdanje... (slobodno nastavite niz).

Nakon tanke uvertire u meč s Milanom, one poljudske predstave za zaborav, Ante Čačić priznao je da nije zadovoljan igrom, i to je zvučalo ohrabrujuće. Ako igra pati, a očito je patila, trener je taj koji će potražiti nova rješenja. Tri dana poslije Milan je poput kažnjeničke bojne protutnjao kroz Dinamov dom, a Čačić je iznenada okrenuo ploču i vratio se izlizanom refrenu, prema kojem su u ovom glamuroznom klubu zvanom Liga prvaka svi suparnici zapravo osjetno kvalitetniji od Dinama, čiji bi igrači ovakvim utakmicama trebali pristupati kao prilikama za učenje i stjecanje iskustva. Hm, hm, učenje i stjecanje iskustva - ne miriše li to na demagogiju?

DAMIR KRAJAC Cropix

Oni su iskusne "džombe"

Livaković 33, Moharrami 21, Ristovski 76, Ademi 28, Ivanušec 11, Petković 22, Oršić 20, a onda u talonu još i Šutalo 3 te Perić 2. Dinamo je utakmicu s "rossonerima" započeo s devetoricom ili barem sedmoricom reprezentativaca Hrvatske, Irana i Sjeverne Makedonije, samo su Ljubičić i Mišić bili uljezi u tom klubu. Oni su u zbroju za nacionalne momčadi odigrali više od 200 utakmica, i na njima zajednički postigli petnaestak golova. Da, u eri "cjeloživotnog obrazovanja" učenje je imperativ. I da, svako novo iskustvo može oplemeniti čovjeka, ali ovdje odavno ne govorimo o grupi kadeta na kojima će se časnici s nogometnog West Pointa malo iživljavati prije nego što ih nakon ponižavajuće inicijacije pripuste u svoje društvo. Ovdje govorimo o igračima koji su odavno "džombe" na europskim terenima, i već godinama bacaju na leđa ugledne klubove, od Fenerbahçea i Anderlechta preko Benfice i Seville, do Tottenhama i Chelseaja. Što bi to konkretno oni mogli naučiti u utakmici protiv mladića koji se prezivaju Gabbia, Kalulu, De Ketelaere, Bennacer i tek traže svoje mjesto na međunarodnoj pozornici?

Čačićeva argumentacija nakon fijaska protiv Milana zapravo je plitka, a retorika šuplja. I bilo bi poticajno za njegovu momčad da je brzo napusti. Umjesto toga treba dijagnosticirati boljku koja već izvjesno vrijeme muči njegovu momčad i zatim joj prepisati adekvatnu terapiju. Možda priča o još jednom europroljeću danas izgleda utopijski, ali "plavi" imaju još jednu priliku na Stamford Bridgeu...