Prođe li Dinamo, Kovačević će biti - ‘čudotvorac‘! Opet je trener Modrih ispio gorku pilulu...

U svakom je smislu Dinamov trener Mario Kovačević pokisao te hladne maksimirske večeri. Kiša ga je „namočila” kao i desetak tisuća vjernih gledatelja, ali neprijeporno je bolnije i teže doživio Genkovo „pranje”. Još je jednom Kovačević ispio gorku europsku pilulu, još jednom nije pronašao formulu za uspjeh u Europskoj ligi, opet su Plavi bili nedorasli suparnik protiv momčadi iz srednjeeuropske klase.

Istina, do 90. minute rezultat je bio tijesan, Genk je držao minimalnih 2:1, Dinamo je nešto pokušavao, ali gotovo svi su se pokušaji razbijali o hridi gostujuće aktivne, pokretljive i čvrste obrane, pa nije bilo pravih prilika za izjednačenje. Ukupno gledajući, Genk je ostavio dojam bolje i uigranije momčadi, koja je točno znala što želi na Maksimiru, ali i kako doći do tog cilja. I stoga je konačnih 3:1 posve zaslužena pobjeda Genka, koji Dinamu nije dopustio u drugom poluvremenu ni jedan jedini udarac u okvir vlastitih vrata...

Kovačević je u početni sastav na desni napadački bok uvrstio Topića, dao mu je prednost u odnosu na Lisicu i Bakrara. Očito je da je u toj trilemi Topićev jak adut bila disciplina u defenzivnom dijelu igre i trener mu je dao priliku. I kad sve zbrojimo, bila je to Kovačevićeva dobra odluka, Topić je bio aktivan, pa iako se nije dobro snašao u dvjema lijepim prilikama nakon ubacivanja Hoxhe i Pereza-Vinlöfa, Dinamo je do jedinog pogotka došao nakon njegova izvrsnog prodora i asistencije Belji.

- Iako je ovo na kraju uvjerljiv poraz, dojma sam da smo izgledali znatno bolje nego na utakmicama protiv Celte, Lillea i Betisa – pomalo je iznenađujuće na konferenciji za novinare rekao pokunjeni Dinamov strateg nakon još jednog europskog praznog hoda.

Očito je bilo da teško proživljava Genkovu „tricu”, očito se nadao kudikamo boljem rezultatu, što je na kraju „presice” i jasno rekao:

- Vjerovao sam da će protiv Genka biti rezultatski bolje nego što je bilo u nekim ranijim europskim dvobojima, ali skupo smo platili pogreške. Ne smijemo tako griješiti, nismo mladi i naivni, iskusne momčadi ne smiju primati takve pogotke...

Iako je posve bjelodano da je ponajprije aludirao na nevjerojatan „kiks” Domingueza (nije mu prvi put!), koji je zapravo i okrenuo utakmicu na mlin gostiju, očekivano nije sasuo „drvlje i kamenje” na svog stopera, kojega se nerijetko neutemeljeno i neumjereno hvali, iako su stvarnost i objektivna Dominguezova kvaliteta zapravo drukčije...

- Mlad je igrač, bit će bolje – u očekivano pomirljivom tonu rekao je Kovačević.

Dinamov je trener napravio svih pet izmjena, želio je dobiti jači ritam u igri svog sastava u završnih 20-ak minuta, ali nije dobio baš ništa. Nije se osjetila ta nova energija, nisu dečki s klupe nimalo naudili ni zaprijetili gostima, niti su nešto promijenili na terenu. Štoviše, na samome smiraju dvoboja primljen je i treći pogodak, koji je Genku donio veliku rezultatsku, ali i psihološku prednost uoči uzvrata i trebalo bi se uistinu dogoditi pravo čudo pa da Plavi na uzvratu u Belgiji ostvare prolaz u osminu finala.

Bude li tako, Kovačević će biti – „čudotvorac”! No, na temelju viđenoga u maksimirskih 90 minuta, teško je vjerovati u takvu preobrazbu Plavih. Genk je, naime, ostavio dojam bolje, čvršće, brže, agresivnije i okomitije momčadi, koja je znala zabarikadirati prilaze svome golu te ubojito prijetiti Livakoviću.

I Kovačević nije pronašao odgovor na takvu igru gostiju, iako je povukao neke poteze da promijeni zbivanja na travnjaku. Stoga se logičnim nameće i upit ima li Dinamo uopće igrače koji mogu odgovoriti zahtjevima modernoga nogometa, kakav su Genk, Celta, Betis... prezentirali na Maksimiru?

Ili je domet ove svlačionice osvajanje naslova hrvatskog prvaka, a svaki prelazak preko granice, kad je s druge strane imalo ozbiljniji i jači suparnik, postaje nepremostiva prepreka...