Hoće li se Ante Čačić snaći na novoj funkciji u Dinamu? Sad ima još više posla, a nije potpisao ništa...

Nakon odlaska Željka Kopića iz Maksimira prije osam mjeseci, u Dinamu je ostala upražnjena fotelja sportskog direktora. Kopić je, podsjetimo, baš poput svojih prethodnika Damira Krznara, Nenada Bjelice i Zorana Mamića, uz trenersku funkciju bio i sportski direktor, a u ovom su razdoblju poslovi iz tog djelokruga obavljani “u hodu”, u dogovoru trenera Ante Čačića i klupske uprave.

Tako će biti i u dolazećim mjesecima, sve dok se ne okončaju previranja u plavim salonima, budući da je Čačić imenovan i za v.d. sportskog direktora Dinama.

Odlasci i dolasci igrača, dakle, ovisit će o Čačićevim prijedlozima i sudjelovanju u konačnim odlukama.

A je li dobro za klub da u jednoj osobi objedini obje iznimno važne funkcije? Gdjekad je dobro, gdjekad i ne, sve ovisi o tome kako je klub posložen, a na kraju uvijek presuđuje rezultat. Dinamo je s Mamićem i Bjelicom dobro funkcionirao na taj način, poglavito stoga jer je, uz njihove stručne kvalitete, klub čvrsto stao iza njih i imali su apsolutnu potporu klupskoga vodstva. Krznar i Kopić ipak su se više bavili trenerskim poslom, a vidjet ćemo kako će Čačić funkcionirati u ovoj situaciji i koliko će mu vremena za trenerske zadaće oduzeti poslovi sportskog direktora.

U Engleskoj je uobičajeno da trener obavlja i funkciju sportskog direktora, stoga ga i nazivaju menadžerom, a trener je na Otoku čovjek koji kod nas ima zadaću pomoćnog trenera. I to jasno govori kako klubovi, kad dovode trenere-menadžere, razmišljaju dugoročno i ne planiraju ih smijeniti nakon nekoliko slabijih rezultata. Jer, time bi potkopali svoje poslovanje i praktički bi svakih nekoliko mjeseci kretali ispočetka.

A kod nas je sportski direktor jedna od ključnih funkcija u klubu. Zadužen je za provođenje (dugoročne) klupske politike, zadržava kontinuitet i jamac je te sportske politike. Kamo bi se, naime, došlo kad bi se svakom treneru dopustilo da po dolasku u klub očisti svlačionicu od igrača koji mu nisu po volji, a istodobno dovede nekoliko novih po svojim željama, u utrci za instant-rezultatom. I tako u krug...

I zato postoji sportski direktor, da u suradnji s trenerom i klupskom upravom sastavlja roster igrača, uz naglasak na dugoročnu viziju, s prepoznatljivom idejom klupskog identiteta. Istodobno, sportski direktor s trenera “skida” dodatni pritisak i preuzima odgovornost za mnoge važne potankosti u klupskom životu. U opisu njegova radnog mjesta je kreiranje sportske politike kluba, skautiranje, kupoprodaja igrača, pregovori oko ugovora, zapošljavanje i otpuštanje članova stručnog stožera, a iznimno je važno i da je sportski direktor ključna spona između Omladinske škole i seniorske momčadi.

Sve to jasno govori kako je riječ o ključnoj funkciji i život kluba u mnogome ovisi o uspješnosti obavljanja tih poslova. Sportski direktor mora biti odlučan (posebno u pregovorima s igračima), mora imati bogato taktičko znanje, kao i viziju načina igre svoje momčadi, ne samo u bliskoj budućnosti, te na osnovi toga dovodi igrače koji će se lakše uklopiti u zacrtani sustav igre i na taj način sastavlja momčad.

Jasno je da kvalitetan sportski direktor, s dobrom reputacijom i zvučnim imenom u nogometnom svijetu, olakšava klubu posao kad je riječ o transferima igrača. Lakše će dovesti ili kvalitetno prodati nekog igrača, poznato i dokazano ime u pravilu otvara baš sva vrata...

Čačić je, kao “klupski vojnik”, prihvatio novu funkciju i u dolazećim će se mjesecima mnogo toga njega pitati. Nikad nije radio taj posao, uvijek se bavio trenerskom zadaćom, iako je, jasno je, sudjelovao u razgovorima oko dovođenja ili prodaje igrača. Međutim, sad mu je opseg poslova kudikamo proširen, a zasad još nije potpisao nikakav aneks ugovora kojim bi se i u pismenoj formi potvrdilo da je objedinio dvije zadaće.