Dinamo je najmoćniji klub u Hrvatskoj. Nadmoć nad konkurencijom diktiraju financijske mogućnosti u sinergiji s kadrovskim selekcioniranjima. U prvom faktoru maksimirski klub nema pandana već duži niz godina. Kad je 2006. godine započela natjecateljska dominacija ona je to stanje materijalne prednosti samo pojačavala. Kroz UEFA natjecanja, koja su generator sveopćeg povećanja vrijednosti, Dinamo je u crescendu iskoračio te se praktično doveo u status da svake godine prihoduje ogromne novce za HNL okvire.

Uz natjecateljski dio, Europa znači i najprestižniji izlog i višestruko povećanje dimenzija transfera. Sve to znaju i površno upućeni u nogomet i HNL. Ono što je logično razumijevanje to je da je Dinamo ipak morao dobro selekcijski djelovati da bi hranio tu liniju uspješnosti u europsko-financijskom smislu. Samo će zluradi negirati Dinamove iskorake kad je u pitanju Europa i priključenje tim standardima.

U HNL-u je druga priča bila sve do posljednjih par sezona. Nadmoć u materijalnom potencijalu bila je takva da je slijedom inercije Dinamo bio bez prave konkurencije. Titula Rijeke je izuzetak koji je potvrdio to nepisano pravilo. Rastom konkurencije posljednjih nekoliko godina dalo se naslutiti da Dinamu više neće biti dovoljna inercija opće svemoći da bi potvrdio naslov najboljeg u HNL-u. To je viza za egzistencijalno presudnu potrebu Modrih, nastupanje u grupi Lige prvaka ili Eurolige.

U ovoj sezoni uspon Osijeka i revitaliziranog Hajduka, koji je bio i ostao jedan od dva najveća HR kluba, potvrdio je drugačije standarde i Dinamova pohoda na naslov. Osim što su ojačani konkurenti, osim Rijeke koja se kadrovski osipa, nedvojbeno je da je maksimirski klub ušao u jednu od svojih faza selekcijskog lutanja. To je onda učinilo trku za naslov neizvjesnijom i sada već realno vrlo kompliciranom za Dinamo. Ujedno je to i potvrda gore rečenog, da prevlast u novcu nije garancija prevlasti na terenu, odnosno da su Dinamovi statusni iskoraci bili i plod koncentriranja kvalitetnih kadrova.

Nenad Bjelica

MARKO MRKONJIC/CROPIX Cropix

Pogrešna poruka

U ovoj sezoni u Maksimiru nisu bili u formi kada su stručno-igrački stvarali novu križaljku. I, dojam je, kao da su podcijenili vidljive iskorake u Osijeku i Splitu. Odlaskom vrlo kvalitetnih karika (Gvardiol, Majer, Jakić, Gavranović...) razina kvalitete se umanjila i postala je dohvatljiva Osijeku i Hajduku, donekle i Rijeci. Dinamo je u sezonu ušao s jednim neetabliranim trenerom, Krznarom, a onda ga zamijenio s internim stručnjakom bez značajnijeg rezultata u trenerskoj karijeri, Kopićem. Nakon što se gro aktualnog kadra naviklo na snažne osobnosti prije Bjelice, a potom Zorana Mamića, izbor direktora škole bio je pogrešna poruka svlačionici.

Ona je već između uspješnih era Bjelice i Zorana Mamića spoznala mekoću upravljanja i statusa unaprijeđenog trenera druge momčadi, Jovićevića. Za klub kakav je Dinamo, koji ima velike ambicije na najvišim razinama domaćeg i višim razinama euro nogometa, jednostavno nije logično posezati za trenerima light statusa. Osim u stručnom smislu onaj trener koji mora odgovoriti ambiciji kluba mora imati snažan personality i autoritet u upravljanju svlačionicom, te komunikacijske vještine da kontrolira izuzetan medijski pritisak. U 17 godina dominacije bjelodano se to moglo spoznati u eri 27 imenovanja (neki višestruko), različitih epiloga. Najuvjerljiviji su bili treneri snažnih osobnosti kao Zoran Mamić i Nenad Bjelica, iako su svoje važne dionice imali i Kuže, Ivanković, Jurčić, Halilhodžić...

Psihološko osvježenje

Željko Kopić jednostavno nema tu strukturu osobnosti da bi upravljao tako važnim timom kao što je Dinamov, odnosno da bi njome kompenzirao eventualne stručne limite ili deficite kadra. Jer kako nogomet stalno pokazuje, jedno je igrati za veliki klub u odnosu na manji, a još je teže biti trener kluba koji se stalno bori za maksimalne domete u odnosu na one koji taj pritisak nemaju. Nekad je u tom smislu presudna osobnost, a pogotovo u Dinamu, gdje postoji najviše novca, igračke kvalitete i uvjeta pa stručne površnosti mogu biti zamaskirane i na drugi način.

Gdje je u tom kontekstu imenovani Ante Čačić? U ovom trenutku Dinamo i dalje ima najizglednije šanse da osvoji naslov, kako zbog više bodova tako i rasporeda, a poglavito igračkog kadra. Svlačionica Modrih trebala je promjenu, pa jedan iskusniji stručnjak (68 godina, 204 prvoligaška vođenja) može biti privremeno rješenje. Prije svega na psihološkom osvježenju kadra, što je za samopouzdanje posljednjih 30 dana sezone ključno. Nisu Modri zaboravili igrati, nego trebaju ponovno zaigrati kako im potencijal omogućuje. Ono što je međutim sigurno to je da Dinamu za novu sezonu treba novi stručni i selekcijski pristup dugoročnijeg dosega, a ne improvizacijski izbori u zoni komfora. Više nije dovoljna inercija kvalitete u HNL-u, a i u europskoj pripremi i ambiciji nužan je novi iskorak...